Preskočite na glavni sadržaj

'Beskrajno sjećanje' - dokumentarac o suživotu s Alzheimerovom bolesti 15. veljače stiže u kina

Dokumentarni film 'Beskrajno sjećanje' (The Eternal Memory) dirljiva je ljubavna priča o brizi i sjećanjima u režiji renomirane čileanske redateljice Maite Alberdi. Film koji je u utrci za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dugometražnog dokumentarca u nezavisna kina diljem Hrvatske stiže 15. veljače u distribuciji Restart Labela.
vrijeme: 15.02.2024. -
url: https://www.restartlabel.net/

Beskrajno sjećanje dokument je bezuvjetne ljubavi načete Alzheimerovom bolesti između dvoje istaknutih javnih ličnosti u Čileu - slavnog novinara i pisca Augusta Góngore, prominentnog kroničara zločina u doba Pinochetova režima i glumice, aktivistice i bivše ministrice kulture Pauline Urrutie. Autorica Maite Alberdi deset je godina dokumentirala njihov odnos. Alberdi je prva čileanska filmašica nominirana za nagradu Oscar i to za dokumentarac Agent krtica (Mole Agent) 2021., također u distribuciji Restart Labela (dostupan na www.volimdokumentarce.net).
 
Distribucija u Hrvatskoj zasad uključuje sljedeće projekcije: u Zagrebu u Dokukinu KIC (15.,16., 17., 18. i 25. veljače) i kinu Metropolis (28. veljače), potom u Splitu u Kinoteci Zlatna vrata (15., 16. i 22. veljače), u Kinu Mediteran - Apfel Arena u Makarskoj (15. veljače), kinu Gaj u Varaždinu (16. veljače), Klubu kulture u Križevcima (6. ožujka), dvorani Visia u Dubrovniku (15. veljače), kinu Gandusio u Rovinju (20. i 21. veljače), Rijeci (Art kino Croatia, 16., 18., 20., 24. i 28. veljače), Puli (kino Valli, 20. veljače), Baranji (FKK, 20. veljače).
 
Dokumentarac Beskrajno sjećanje dosad je osvojio niz zavidnih priznanja, između ostalih nagradu za najbolji dokumentarac prošlogodišnjeg  Sundance Film Festivala (World Cinema Documentary Competition), a na Berlinaleu bio je drugi po glasovima publike u programu Panorama.
 
Izrazito ganutljiva i emotivna, ali istovremeno poticajna priča o Paulininoj toploj i beskompromisnoj posvećenosti te Augustovoj snažnoj borbi da zadrži vlastiti identitet duboko je dirljivo svjedočanstvo njihovoj ljubavi. Film se bavi propitivanjem ljudskog dostojanstva u starosti i nevolji te o mehanizmima individualnog i kolektivnog sjećanja. Čega se - i koga - sjećamo iz naše prošlosti? Zašto zaboravljamo ili potiskujemo određena sjećanja i kakav učinak to ima, kako na čovjeka tako i na cijelu državu?
 
Augusto Góngora, poznati novinar i TV voditelj, slavu je stekao kao kroničar i beskompromisni kritičar režima diktatora Augusta Pinochea, nakon puča čileanske vojske kojim je u rujnu 1973. godine srušen demokratski izabrani predsjednik Salvador Allende. Snimio je stotine reportaža, nekoliko dokumentaraca i serijala, a zajedno s kolegama novinarima, 1989. godine, objavio je knjigu Čile: zabranjeno sjećanje (Chile: La Memoria Prohibida). Dio arhive njegovog turbulentnog posla za vrijeme diktature, vidjet ćemo i u filmu Maite Alberdi. Augusto Góngora preminuo je u lipnju 2023. godine od posljedica Alzhemerove bolesti.
 
Maite Alberdi prva je čileanska filmašica nominirana za nagradu Oscar (dokumentarac Agent krtica, 2021.) Kao redateljica i scenaristica razvila je specifičan i izrazito osoban stil kojim ostvaruje intimne portrete likova unutar njihovih mikrosvjetova. Njezin jedinstveni autorski opus čini je jednim od najvažnijih glasova latinoameričke dokumentaristike. Godine 2013. Svjetski gospodarski forum nagradio ju je titulom „osobe koja utječe na svijet“, a 2018. postala je članica Akademije filmske umjetnosti i znanosti.
 
O filmu Alberdi kaže: "Najviše me zanima kako prihvatiti normalnost tjelesne promjene i starosti, vidjeti ljepotu u krhkosti i istraživati ​​konačnost i smrt. To je protok vremena. Nitko nas nikad ništa nije (na)učio o starenju i umiranju. A upravo taj proces želim promatrati izbliza i pokušati ga normalizirati.
 
A možda će i ljudima koji se bore s tim strahom, donijeti utjehu. Beskrajno sjećanje je prije svega ljubavna priča, kako se živi ljubav u krhkosti te kako biti i ostati par kada više nema cjelovitog sjećanja. Uživala sam snimajući ovu priču jer je nisam doživljavala iz perspektive gubitka nekoga. Zavidno sam se divila onome što su oni kao par imali, odnosu kakav ja nisam doživjela i koji nisam vidjela niti nalazila oko sebe. Ljubav u kojoj nije bitno što su nekad bili, već ono što su danas. I što imaju jedno drugo."