Šikuti Machine u Galeriji Rigo

Tautologija kao subverzija
(Branka Benčić)
 
'Djelovanje Šikuti Machine možemo shvatiti kao projekt, kao kolaborativni model, suradničku praksu, kolektivnu platformu ili kao work in progress. Kao sve to zajedno. Nestabilnost termina i značenja, kao i nemogućnost njihova sigurnog i fiksnog definiranja karakteristična je za mnogostruke prakse koje uspostavljaju kao i pozicije koje zauzimaju. Jedan od ključnih segmenata njihova djelovanja označava formiranje različitih modela društvenosti i komunikacijskih situacija. U tom smislu, osim što Šikuti Machine djeluju kao umjetnički kolektiv koji zajedničkim imenom potpisuje brojne radove koji se pak realiziraju u mnoštvu različitih medija od videa, performancea, instalacije, akcije, prepoznajemo i individualnu aktivnost pojedinih članova koji predstavljaju vlastiti rad – od književnosti do fotografije, skupina djeluje i kao organizator u kulturi, realiziraju sada već dobro znane 'jednodnevne izložbe', u neformalnoj i privremenoj galeriji u Šikutima. U tom kontekstu izložbu možemo također shvatiti kao medij komunikacije i diskurzivni prostor. Tako diverzificiranim modelima djelovanja na brojnim poljima prepoznajemo aktivnost Šikuti Machine kao sudionika umjetničke i kulturne scene. Šikuti Machine uspjeli su formirati  prepoznatljivu i specifičnu hibridnu praksu koja izmiče definiranju i pojašnjavanju, i kojoj ono u stvari nije niti potrebno, a različite aktivnosti koje izvode, usko su povezane i neodvojive jedna od druge…
 
S druge strane, gotovo paradoksalan naziv kolektiva Šikuti Machine ukazuje na spoj starog i novog, u spoju ruralnog toponima i tehnološke odrednice, kao spoj mehaničkog, prirode i kulture, koji ukazuje na supostojanje dva svijeta, dva principa. Upravo suodnos prirode i kulture možemo postaviti kao vodeću preokupaciju i princip djelovanja skupine.
 
U središtu interesa Šikuti Machine nalazi se lokalna svakodnevnica, život okoline, te događaji i aktivnosti vezani uz prirodno okruženje, poput sezonskih radova i njiihovih cikličkih izmjena, uobičajeni lokalni 'rituali' vezani uz tradiciju zajednice. Njihovi radovi, istraživanje i inspiracija temelje se na neposrednom promatranju sredine u kojoj žive…
 
Od prvih performancea i videa do danas, Šikuti machine realizirali su već ozbiljan broj radova, a desetogodišnja je djelatnost u njihovoj neformalnoj galeriji okupila impresivan broj umjetnika koji su sudjelovali u jednodnevnim izložbama, a djelatnost  im je katalogizirana i dokumentirana  u dvije 'monografske' publikacije. Cjelokupno  djelovanje Šikuti Machine obilježava specifičan stav prema sustavu umjetnosti, kulturi i civilizaciji kao riznici, koji uključuje i intertekstualni dijalog  od Lyncha do Whitmana.
 
Novi rad 'Vogrda', nosi naziv po livadi na kojoj protagonist (Darko Pekica) leži i čuva krave zadubljen u čitanje. Video bilježi performance čitanja poezije u prirodi i time se nadovezuje na izvedbeni segment djelovanja Šikuti Machine. U poetičnom gotovo pastoralnom prizoru zelenila suncem okupane livade s kravama, možemo detektirati trenutak dokolice, odsutstva ili predaha od radnih aktivnosti, čitanja poezije kao duhovnog i obrazovnog iskustva, zanimljivog i korisnog traženja vremena dok krave pasu. Postupno otkrivamo kako je predmet čitanja poezija, čudesa amerčkog pjesnika Walta Whitmana. 'Pjesnikov zanos i ushit u sveobuhvatnom prikazu čovjeka i prirode koja ga okružuje nalazi svoje mjesto na sitnom komadu istarske zemlje. Rad je posveta pjesnikovom nasljeđu i preispituje stvaralaštvo Šikuti Machine u kontekstu njegove umjetnosti.' – tvrde Šikuti Machine u kratkom obrazloženju koncepcije za realizaciju novog rada... 
 
Osim njezina performativnog karaktera, 'Vogrdu' možemo sagledati u kontekstu afirmacije interesa za žanr pejzaža u suvremenoj umjetnosti, posebno njegovoj realizaciji u medijima fotografije i videa.  Pejzaž kao proizvod zapadne kulture omogućava posredovanje odnosa čovjeka i prirode (vanjskog svijeta) kao što predstavlja modele čovjekove konceptualizacije prirode, da bi se reflektirala različita raspoloženja i složeni odnosi. Pejzaž više nije samo izolirana estetska činjenica, i 'lijepa slika', već postaje mjesto propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije, politike ili identiteta. U trenutku kada predmetna i društvena stvarnost nestaju u nasilnim 'obnovama', rebrendingu i redizajnu, vođenih tržišnom ekonomijom i okrutnim interesom gdje komad zemlje predstavlja nekretninu, a društveni interes za ekologiju je marginaliziran, Vogrda Šikuti Machine vraća nas u prirodu i ohrabruje da postoji mjesto po suncem gdje je pastoralna idila istinita, nešto kao 'Gundulićev san' na istarskoj livadi, danas.' /odabrani ulomci/