Izložba i razgovor s Daliborom Martinisom

(iz eseja Žarka Paića Metapolitika istine)
Obraćanje Drugome kao čovjek čovjeku primarni je čin obraćenja svijesti na ono što nas uopće povezuje u zajedničkome životu. To je skrušeni apel na povratak čovječnosti. Mi nismo primarno različiti, dakle Drugi, nego isti. Time što smo isti, priznati u univerzalnosti kao bića zajednice, pri čemu politička zajednica jest tek zatvoreni okvir jedne šire zajednice (svijeta, kozmosa), pa se odlikovani politički čin umnoga preuređenja života u svijetu ne može odnositi samo na tiraniju čovjeka spram drugih bića i prirodom uopće, moguće je metapolitiku istine utopijski shvatiti kao putovanje do demokracije. Ali demokracija nije cilj, nego političko sredstvo da bi čovječnost čovjeka u zajednici živih bića ispunila svoju svrhu. Zato je put posvećen. U njemu se prepoznaje smisao onoga što je zadano izvan kao cilj – metapolitika istine.
...
Novi projekt suvremenoga multimedijalnoga umjetnika Dalibora Martinisa Obraćam vam se kao čovjek čovjeku – Postaje na putu za demokraciju autonoman je čin intimističke repolitizacije umjetničkoga događaja-u-vremenu. Tri su konceptualne odrednice tog jedinstvenoga utopijskog pokušaja nagovora na demokraciju. Iz obzorja već nazrijete nakane metapolitike istine za koju vrijedi parafrazirana Gandhijeva maksima – 'Nema puta do istine. Istina je put.»'- Martinisov se projekt zasniva na: 1) komunikacijskome postprosvjetiteljskom obratu vrijednosti čovjeka kao univerzalnoga bića zajednice; 2) mistici putovanja prostorom-vremenom na kojem svaka osoba preuzimlje odgovornost za opće dobro činom navlastite odluke; 3) u-topiziranju banalnosti svakodnevice kritičkim postupkom razaranja slike svijeta kao masovno-medijske poruke.
...
U filmu Nebo nad Berlinom Anđeo silazi s neba i u tramvajima, podzemnoj željeznici razgovara s umornim putnicima/patnicima o ljubavi, smrti, prijateljstvu. Martinis ne preuzimlje na sebe funkciju vendersovskoga Anđela obraćanja čovjeku kao čovjeku. Odsutan i rastjelovljeni umjetnik subverzije političkoga uopće ne ostavlja putem poruka osobama identitet umjetnika-na-djelu. Jedino «djelo» i «događaj» ovog fascinantnoga projekta intimističke demokratske škole za drukčiji svijet jest tekst. To je projekt za pismene ljude. I premda je to u doba rasne diskriminacije u Americi šezdesetih godina bio posljednji razlog prosvjetiteljske misije boraca za ljudska prava – naime, opismenjavanje – danas se ne čini ništa manje aktualnim ta osnovna misao prosvjetiteljskoga odgoja. Znati čitati znakove na putu za demokraciju već je više od umjetničkoga čina. A što je drugo Dalibor Martinis kao Umjetnik htio reći, obraćajući se Tebi, osamljeni putniče, kao čovjek čovjeku?
 
Dalibor Martinis siplomirao je 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlaže od 1969., od 1973. djeluje kao videoautor samostalno, a do 1992. i u koautorstvu sa Sanjom Iveković. Održao brojne samostalne izložbe, performanse i projekcije, i sudjelovao na brojnim međunarodnim izložbama. (Bijenala u Veneciji, Sao Păulu, Kwangju-u, Dokumenta/Kassel i dr.), te na videofestivalima (Berlin, Tokyo, Montreal, Locarno, i dr.). Bio je stipendistom (Canada Council/(Kanada 1978, Jaica/Japan 1984, Artslink/USA 1994.). Bio sveučilišnim gostom predavačem u Hrvatskoj (Akademija dramske umjetnosti 1987.-1991.) i inozemstvu (Ontario College of Art, Toronto 1991/2).

Osvojio više međunarodnih nagrada (Tokyo Video festival 1984., Locarno 1984., Alpe/Adria Film Festival Trst 1996.). Dobitnik je Vjesnikove nagrade 'Josip Račić' za 1995. i Nagrade grada Zagreba 1998. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, The Museum of Modern Art/New York, Stedelijk Museum/Amsterdam, ZKM/Karlsruhe, New York Public Library, Kontakt/Erste Bank, Beč i dr. Predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i Ontario College of Art u Torontu, a realizirao je više tv emisija na HRT. Trenutno predaje na Akademiji primjenjene umjetnosti u Rijeci.
 
Žarko Paić (1958), hrvatski filozof, diplomirao je i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje filozofijske, sociološke i književne rasprave i eseje, kritike i prikaze, te poetske i prozne tekstove u knjigama, zbornicima i časopisima. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunski jezik. Glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost i nauku Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik.