iza scene

Kako je šibenski festival alternative i ljevice promašio Azimut


vrijeme: 12.09.2014.

Nekadašnju industriju zamijenili su turizam i alternativni festivali. Šibenik je ovo ljeto definitivno bio in. Ipak, sinergijski učinak je izostao.  O dvjema pričama koje se nisu spojile, piše Krešimir Dujmović.

Pričati o društvenoj pravednosti, solidarnosti, ekonomiji duga i ponorima neoliberalizma uz šum mora, treperenje palmi i među starim kamenim zidinama je kao da pokušavate snimiti intergalaktički vestern. Šibenski festival 'Fališ' je nevjerovatno uspio u toj kontradikciji. Ali platio je i cijenu.

Teresa Forcades i Emir Imammović Pirke, Foto: Fališ / Jozica Krnić

Šibenik je in, ne samo zbog spontano stvorene klupske fronte mladih koja se nedavno sukobila sa biskupom u sporu oko decibela koji se navodno šire oko katedrale,  nego i zbog raritetnog festivala alternative i ljevice 'Fališ' koji već drugu godinu zaredom uspijeva na kamenitom šibenskom trotoaru, nepovjerljivom za nove stvari. Počeo je kao mediteranska ispostava zagrebačkog 'Subversive'-a, ugostio je lani Tariqa Ali-a kao headlinera, no ove godine kulminirao je sa oko petstotinjak ljudi na jednom od manjih gradskih trgova, što je za šibenske gabarite usporedivo sa punjenjem velike dvorane Doma sportova. Zvijezda ovogodišnjeg 'Fališa' bila je Teresa Forcades, časna sestra iz redova benediktinki, Katalonka koju bi u nekom ranijem periodu crkvene povijesti ekskomunicirali i prigodno bacili u tamnicu zbog otvorene kritike, kako vatikanske hijerarhije i sprege visokih duhovnih dužnosnika s visokim svjetovnim dužnosnicima, tako i farmaceutske industrije, neoliberalnog kapitalizma i korporativne globalizacije koja češlja male narode kao gigantski kombajn iz pakla.

Možda najzanimljiviji detalj u cijeloj toj priči je činjenica da se sve odigrava u Šibeniku, gradu koji je nekada pucao od industrijskih pogona, e da bi danas pokušao ispipati svoje turističke potencijale. Grad u kojem bi čovjek poželio smjestiti festival takvih ambicija iskučivo iz suicidalnih razloga, jer glasno propitivanje političke i ekonomske stvarnosti, u Šibeniku nije sport koji će vam osigurati simpatije susjeda. Tu nam u riječ upada Emir Imamović Pirke, bosanski pisac i publicist, doveden u Šibenik bračnim vezama, glavni i suodgovorni za egzistenciju 'Fališa'.
„Šibenik je s jedne strane doživio deindustrijalizaciju, novi identitet u turizmu. U gradu u kojem se mijenjaju lancuni, ne trebaju ti inžinjeri. Da se 'Fališ' dogodio u bilo kojem drugom dalmatinskom gradu, trebalo bi ti policijsko osiguranje. Ovo je pak dovoljno mali grad da imaš intimnu festivalsku atmosferu, prostor smo platili nula kuna, a ni autocestom nije daleko za doći. Prošle godine ljudi su mi čestitali na hrabrosti. Oko čega, pitao sam ih. Govorimo o stvarima koje su vrlo razumne“, zbori Pirke i uvodi me u kubansku infrastrukturnu šemu na kojoj stoji čitav projekt. Istu on naziva burazerski financijski plan, što će reći da su ga ljudi na cesti zaustavljali i mašili se novčanika u znak potpore eventu.

Od županije je Fališ dobio malo, gradska uprava ga je svesrdno retorički podržala, no HDZ-ov gradonačenik Burić, premda liberalnog stanja svijesti, izmigoljio je otvaranju i ove i prošle godine. Lani doslovce sat vremena prije početka. HDZ koji drži grad i županiju informirao je svoje poslanike da se pojavljuju na predavanjima, a i šibenska biskupija je, kaže informirani trač, jedva dočekala da se mala benediktinka pokupi ča sa šibenskih skala, kala i buta, premda su dva ključna predavanja bila rezervirana i za teološke teme.

Burazerska ekonomija na kojoj stoji Fališ, zapravo je instant materijalizacija ideja kojima se festival bavi. Umjesto novaca, kao vrijednost se razmjenjuje rad i nakraju svi dobiju proizvod, elaborira Pirke. „Imamo ljude koji se bave različitim zanimanjima, Vojo što radi Off festival zadužen je za razglas, grafički dizajner Ante Filipović dao nam je svoj studio, Zoran Erak izvršni je producent festivala, svi rade volonterski, donose svoju opremu, kisnu, maltretiraju se. Kad je prošle godine završio festival pogledali smo financije, bilo je loše, aplicirali smo za subvencije gdje god se može i posljednji račun od prošlogodišnjeg Fališa platili smo prekjučer“, kaže u nastavku Pirke kojeg u cijeloj priči prati i Srećko Horvat, zagrebački subverzivac čijim se posredstvom sestra Teresa i nacrtala u Šibenilku.

Predavanje Terese Forcades, Foto: Fališ / Jozica Krnić
 
Tu negdje prestajemo sa drugarskim komplimentima jer nismo mogli ne ubrati kako je Fališ mahom privukao 50 plus generaciju, dok je samo desetak dana ranije četiristotinjak ljudi održalo mirni prosvjed u klubu Azimut pred katedralom, a od njih je festival pohodilo njih...premalo. Festival koji svojim temama i čisto biološki – organizatori su redom mladi ljudi - korespondira sa generacijom postadolescenata zaigrao je na terminološku kartu 'ljevice' i – popušio. Festival alternative bi prošao, ali festival alternative i ljevice – teško. Postpolitička i apolitična populacija mlađih Šibenčanki i Šibenčana ne reagira na takvo ideološko pozicioniranje koje zaziva doba njihovih matera i ćaća i nema strpljenja stati, poslušati i vidjeti da se na festivalu pričalo o njima vrlo srodnim temama – kako je dug postao ugaoni kamen suvremene globalne ekonomije, kako višak kapitala proizvodi manjak slobode i demokracije, kako funkcionira korporativna mašina nogometnog spektakla iz usta bivšeg igrača Juventusa koji je, premda je sjeo na odeblji ugovor,  otpilio cijelu stvar i u međuvremenu počeo pisati poeziju i analizirati situaciju u kojoj je sport-igra postao sport-lova, i savršeni simulakrum zbilje u kojoj oni postaju, ili ća sutra postati, radna snaga. Drugim riječima slučaj 'Azimut' i festival Fališ toliko se prirodno nadovezuju jedan na drugog da je apsoluto nedopustivo da im je presjek skupova publike skoro pa nula.

Što je tu je, Pirke će reći i s pravom da je festival pomaknuo kriterije u javnoj komunikaciji u gradu. „Ovdje će odsada biti lakše o nekim stvarima govoriti kritički. O stvarima o kojima se dosada šutilo. Dosada je vladala logika nezamjeranja centrima moći. Tek kada netko siđe s vlasti, onda mu se stvari sasipaju u lice. I Crkva ima ogromi utjecaj. Fališ je napravio mali prostor slobode u obliku javne komunikacije. Možda bi mogli i rasti nagodinu, ali ne treba nam to. Sarajevo film festival je od intimnog festivala postao mastodont, ne želimo takav smjer“, zaključuje.

Intima Fališa, doduše, ima još puno praznih stolica, bez obzira na gužvu.

(L.V., 12.09.2014)



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu