Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Danijele Sušanj u Rijeci

Samostalna izložba nazvana 'Pogledi' mlade riječke umjetnice Danijele Sušanj otvorena je u Galeriji Juraj Klović i može se razgledati do 17. srpnja 2018.
vrijeme: 03.07.2018.
mjesto: Rijeka; Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b
 

Pogledi

Same oči govore, sugeriraju i osjećaju, te su prikazane u razlomljeno naglašenom rasteru. Čistim, jarkim bojama i ritmičnim ponavljanjem vertikale, autorica iskazuje psihologiju pogleda. Svojim vedrim i karizmatičnim likovnim govorom prikazuje motive vizualizacije, pretvorbu oblika i boja u osjetilnom sistemu u vibrirajuću emociju. Ilustrativna igra likovnih elemenata sugerira same čunjiće i štapiće, same organske značajke oka, koji su izvedeni virtuoznim poznavanjem slikarskih tehnika. Kompozicije su snažnog karaktera i odriješite jasnoće. Namjernim suprotstavljanjem vertikalnog kretanja kompozicije sa organskim formama fizionomije oka, u diskusiju se uvode snaga i pokret. Promijene veličina zjenica, njihovo smještanje u format, te njihov kontrast prikazan žarkim bojama, sugestivno je razotkrivanje psihologije i trenutnog stanja osobe. Dijelovi oka su realistički prikazani, zatim se postepeno tope i rastvaraju u mreži poteza te nestaju u krajevima bjeloočnice. Ispresijecana igra kistom razrađuje temu i dočarava moć govora kroz pogled.

Šarm činjenice da oči otkrivaju pruža posebnu vrstu nadahnuća. U njihovom se izrazu može mnogo toga iščitati, bez izgovorenih riječi. Nije moguće čitati tuđe misli, ali izravnim pogledom moguće je otkriti makar dio emocija koje sugovornik osjeća. Pogled u oči prvi je kontakt koji većina ljudi uspostavlja u svakom odnosu, bio on slučajan, nasumičan ili poznat i dubok. Razumijevanje tako dobivenih informacija ovisiti će opet o našoj percepciji i trenutnom stanju uma. Svaki pogled stoga je dvosmjeran i uvijek subjektivan, obavijen emocijama i stanjima. Autorica razmatra sam pogled iskreno i neopterećeno, ali pomalo nostalgizira za istom nepristranošću u općenitoj ljudskoj komunikaciji. Osjeća da je izravna emocija zamagljena kroz socijalne mreže i medije, a iskren pristup obavijen trendovima u mišljenju, govoru i gledanju. Ogledalo duše kao da je poprimilo odraz monitora (ili bolje rečeno ekrana mobitela), a ljudski duh postao kombinacija optičkih, usb i hdmi kablova. S obzirom na modernu pomamu za 'prikazivanjem' a ne 'bivanjem', autorica duboko vjeruje da pogled ipak zadržava svoju osnovnu humanost te će s vremenom nadvladati obmane tehnološkog razvoja.

Izmjenom mirnih površina i trzavih rastera, autorica se poigrava pojmovima karakterističnim za digitalnu umjetnost, u tradicionalan izraz uvodi ideju piksela, vektora, rezolucije i također rastera. Na određen način odaje priznanje samom tehničkom temelju novih medija, nastoji povezati (često posvađano) digitalno i tradicionalno i to nenametljivim probijanjem poteza kroz cjelinu. Tehnologija nije nužno zlo, ali njezino korištenje je vrlo često infantilno, potaknuto samo društvenom formom, a ne stvarnim dobrobitima koje iz tehnologije proizlaze.

Gotovo u svim djelima prikazan je pogled bez fokusa, što ukazuje na to da je osoba odlutala u mislima i da ne obraća pažnju, spušten pogled sugerira skromnost ili podčinjenost, nerijetko i posramljenost. Jezgra ove kreativne poruke govori o trenutnoj ovisnosti o društvenim mrežama i koncentraciji na trivijalne vrijednosti. Pogledi u prazno, lutajuće besciljno sanjarenje, očajavanje zbog banalnog, a opće prihvaćenog privida savršenstva, rezultat su društva vođenim snagom nametnutih vrijednosti. Pritisak je toliki da se ni sami ne snalazimo u životu, toliko podijeljenih misli i nerealnih težnji uništava naša bića i naš pogled na budućnost.

Pokušavamo djelovati ostvareno i funkcionalno, kao korisni članovi društva, ali nismo ni svjesni da nas oči otkrivaju. Tradicionalna uzrečica da su oči ogledalo duše nalazi svoje mjesto još samo kod nepopravljivih romantika, ali istina je da se u njihovom izrazu još uvijek može mnogo toga otkriti bez ijedne izgovorene riječi. Izravan pogled nužan je kontakt pri svakoj komunikaciji, često i prije izgovorenih riječi.

Sredstva likovnog izraza ove serije autoričinog stvaralaštva pružaju nam posebnu vizualnu senzaciju, a utjecaj boje i dinamike kompozicije prenijeti će nam osjećaj snage samog, jednostavnog i ogoljenog pogleda. U pozitivnom emocionalno - likovnom tonalitetu, autorica nas poziva na vizualnu gozbu gdje čistim bojama i svjetlinom iskazuje problematiku površnosti.

Tematski, pozadinski koncept, pomalo opterećen društvom i gubitkom humanosti, nije narušio autoričin vedar karakter i likovni govor, primijenjen na organsku apstrakciju.

Dora Vukičević