Umjetnici: Pasko Burđelez, Viktor Daldon, Marko Ercegović, Tina Gverović, Antun Maračić, Ana Opalić, Ivana Pegan Baće, Luko Piplica, Ana Požar Piplica, Dina Rončević, Ivana Dražić Selmani, Slaven Tolj, Ivona Vlašić
Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda
Reagiranja na dubrovački ambijent, osobito na njegova rubna i neeksponirana područja uključuju interpretaciju prostorne specifičnosti s naglaskom na izolaciju, tematiziranje eksploatacije javnog prostora i negativnih implikacija turizma, ali ponajviše „lirično“ tretiranje pejzaža koji postaje kanal osobne priče i dobiva duhovnu, metafizičku komponentu. Česta pojava, pa i svojevrsni kuriozitet dubrovačke suvremene scene odabir je određenog prostornog punkta koji se zahvaća kroz različite radove ili kroz duže vremensko razdoblje, u fotografskim serijama koje su mahom work in progress. Granice mora i neba, urbanih struktura / simbola i mora, rubna područja grada i okolnog pejzaža otvaraju prostore samoće, odmaka, melankolije, propitivanja identiteta i društvene kritike.
Intenzivan odnos fotografkinje Ane Opalić prema dubrovačkom ambijentu kreće se od uključivanja ambijenta u ispitivanje kategorije identiteta do zahvaćanja u priču i memoriju mjesta kao što je slučaj s novijom serijom fotografija Mjesto ne postoji snimljenih na Srđu. Prevladavajuća liričnost vidoeradova Ivone Vlašić kontrapunkt je složenim kategorijama koje propituje u svojim radovima bilo da je riječ o prolaznosti, nenametljivoj društvenoj kritici, nestajanju ili kao što je slučaj u radu Zabranjeno plivanje zabrani i nemogućnosti. U fotografskoj seriji Promatrači mora Antun Maračić na istom mjestu snima ljude u trenucima kontemplacije i projiciranja unutarnjih svijetova na van bilježeći zapravo potpuno prožimanje ljudi s prostorom. Ana Požar Piplica i Luko Piplica odabirom motiva često podvlače pripadnost lokalnom, konavoskom ambijentu. Luko Piplica u predstavljenom videoradu interpretira konavoski pejzaž lucidno preispitujući likovne konvencije medija koji koristi, a Ana Požar Piplica u fotografskoj seriji Leđa provodi neobične zamjene uloga – pejzaž pozadine postaje psihološki portret osobe, a njezina tjelesnost dio okružujućih prirodnih formacija. Ivana Dražić Selmani kroz prizore s obiteljskih crno-bijelih fotografija na platnima interpretira cikličke i fluidne vremenske kategorije Mediterana, dok Tina Gverović kroz medij instalacije povezuje mediteransko podneblje s pojmovima kretanja / migracija i prožimanja. Ivana Pegan Baće o kompleksnosti ambijenta progovara repeticijom magličastog kadra Grada snimljenog iz životnog prostora u kombinaciji s intimistički intoniranim tekstom ispisanim pisaćom mašinom. Slikar Viktor Daldon ne odustaje od svog primarnog medija, a u predstavljenim Horizontima – sugestivnim ogoljelim pejzažima, vidljiv je njegov specifični slikarski proces koji uvijek računa sa slojevitošću nanosa i kako sam umjetnik poluozbiljno zna reći “uništavanjem” slike i “ispravljanjem greške“. Opipavanje bila ambijenta imanentno je dubrovačkom fotografu Marku Ercegoviću, a njegov rukopis karakterizira poetika svakodnevnice koja se očituje u fragmentarnosti, ambivalentnosti i fragilnosti zahvaćenog prizora. Kroz reducirani oblikovni rječnik, defanzivnost i nenametljivost geste u performansima i intervencijama u prostor, Slaven Tolj i Pasko Burđelez progovaraju o ključnim egzistencijalnim i društvenim problemima. Svim ovim umjetnicima zajednički je sustavni rad na preispitivanju stvarnosti u društvenom i metafizičkom smislu, problematiziranje konvencija medija koje koriste, te aktivna i kreativna komunikacija s dubrovačkim ili šire gledano mediteranskim ambijentom.
Rozana Vojvoda
Izložba predstavlja radove suvremene dubrovačke umjetnosti, a rezultat je suradnje HDLU-a Osijek i HDLU-a Dubrovnik te je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH, Grada Osijeka i Grada Dubrovnika.
