U Gradskoj galeriji Crikvenica, u petak, 19. srpnja u 21 sat, otvara se izložba slikara Đure Sedera pod nazivom 'Priroda prirode i priroda slike'. Radovi umjetnika bit će izloženi do 10. kolovoza o.g.
vrijeme: 19.07.2019.
mjesto: Gradska galerija Crikvenica
Branka Arh: Priroda prirode i priroda slike
Tko bi ikad mogao odmjeriti trenutke uzbuđenja koje majstorova ruka crtežom i bojom prenosi na platno ili papir! I kako se događa i kako se ostvaruje ta Sederova trajna opsjednutost slikanjem. Kako poseže iz života unutra, ispod površine. Iz iskustava kojima predmetnost nije najvažnija, ona čas postoji čas iščezava, ali boje i crtež stvaraju uvijek nove i drukčije odnose, dozivaju novu energiju i uzbuđenje. Njihov međusobni položaj, međusobni razgovor, to kako jedna boja doziva drugu, treću... za ovoga je umjetnika i danas, nakon gotovo sedam desetljeća stvaranja, fascinacija i izazov.
Jedinstvena je njegova crtačka i koloristička izražajnost, njegova grafička i koloristička sinteza, njegova slikarska elaboracija i prosede. Pogledajmo samo poteze - goli i uvježbani, šire se, zgušnjavaju, prožimaju, provlače, uvijaju, ostvaruju izvan pravila i discipline, progovaraju vlastitim registrom boja, vlastitom logikom i snagom. Negdje pod nadzorom, negdje slobodni. Jedan se ogleda u drugome, jedan u nekoj sabirnoj točki određuje sve zajedno - svjetlo sunca, raspjevanost boja, razigranost ritmova, vibrantnost poteza, čaroliju podneblja. Likovnu prirodu mora i ugođaja uz more. Prirodu prirode i prirodu slike. Sunčane prizore čistih boja, sučeljenih tonova, moćnih ritmova ultramarina i uzmorskog zelenila. I onog čudesnog trena kada sve postaje skladni dio Univerzuma, i priroda i ljudski duh i stvaralačka ruka.
Ushićenje ovom novom likovnom avanturom Seder je bilježio temperom, pravom temperom koja zgušnjava i sabire, daje dojam da je sve u prostoru slike izliveno iz jednog komada. Energijom koja pokreće ruku i duh, misao i pokret, naslage pamćenja i iskustva. Tempera mu dođe kao predah, omogućuje mu brzu razradbu ideje. Voli temperu baš zbog te mogućnosti da ideju zapiše odmah, nevelikim naporom, da odmah zaroni u slikanje. Jer, moje slikanje mora biti u nekakvoj interakcij i nekakvoj groznici i nekakvoj temperaturi, kaže Seder.
Njegov slikarski opus ne pripada ni stilu ni pravcu, već onom najboljem - slici. U svojoj najdubljoj podlozi govori o ljudima. Za njega je to bitna i neiscrpna tema koja ga od početaka do danas likovno intrigira. Dvoje, muško i žensko, uvijek su u međusobnoj komunikaciji. Velikih otvorenih očiju propituju onog drugog. U intimnoj radosti, u nježnosti susreta, u međusobnom traženju, nalaženju ili razilaženju, u istinskom otkrivanju drugoga, u suptilnoj komunikaciji žene i muškarca, na osunčanoj strani života i postojanja ili u ogoljeloj stvarnosti samoće. Često zbunjeni, nesigurni. Seder uklanja s njih sve lijepo, površinsko i isprazno, sve što bi moglo uljepšati i olakšati dijalog. Ostavlja tek ogoljelu stvarnost bića koja s čuđenjem promatraju svijet. Nije mu pritom važna figura niti prepoznatljive pojedinosti, već umjetnička istinitost i likovna suština. Kroz namjerne deformacije ponire u samu suštinu života, ljubavi i stvaranja. Nisu to određeni ljudi, dvoje s imenom i prezimenom, oni su impersonalni i iščitavaju se kao čežnja za dvoje. I kad slika krajolik, u prostor slike nenadano izroni čovjek. Zapravo, ljudska želja za susretom ili neka općeljudska težnja da se iz svoje samoće priđe drugom čovjeku (Seder). I da taj put prema drugome bude neizvjesnost i iznenađenje. (...)
