Guste praznine
Kreativni proces, u svim svojim oblicima podrazumijeva određeni tip istraživanja, prvenstveno jer polazi od određenog pitanja koje se zatim razlaže u specifičnom procesu iz kojeg slijede produkti transformacije psihičke energije u vidu unaprjeđenja osobne spoznaje. Ispod tkiva slike, ispod membrane koju čini platno te unutar četiri ravnine kojima je omeđena površina djela, događa se proces istovjetan bio-fizio-psihološkom nasljeđu čovječanstva u kojemu se sinteza između nesvjesnih i svjesnih utjecaja te instinktivnih i duhovnih snaga susreću, razbijaju i usklađuju unutar čovjeka.[1]
Izložba jest ujedno predstavljanje slika u kontekstu diplomske radnje pod nazivom Putovanja kroz dualnost prostora slike. U tom kontekstu, postavljanje likovnih elemenata na crnu površinu pretpostavlja postupak konceptualno drugačije naravi od tradicionalno shvaćenog slikanja u kojem se slika, u svojim slojevima, pojavljuje kao upijanje u kapacitet bijele površine. Crna boja u različitim kulturološkim kontekstima poprima drugačija značenja, ali općenito se odnosi na boju pratvari, materije prime[2], te evocira pojavu iskonskog kaosa. Tumačenje unutarnje zbilje ogleda se u svojevrsnom metodičkom pristupu prilikom stvaranja simboličke cjeline. U pristupu slici, bilježenje unutarnjih promišljanja u obliku simboličkih crteža za cilj ima nastaviti intuitivnu težnju da se objasni unutarnja praznina koja se očituje ponekad upravo u kaosu koji podsjeća na imploziju zračenja. Razlaganje vlastitih misli o pojavama oko sebe i unutar sebe u obliku vizualnih tragova predstavlja osvjedočenje spoznajnog procesa. Tamne površine koje podsjećaju na ploče velikih dimenzija sadržavaju oblike koji su podvrgnuti unutarnjoj organizacijskoj logici[3], a određene pauze, predstavljene kao netaknuta crnila, predstavljaju pokušaj sinteze lucidnog u kreativnosti. Cilj ovakve prezentacije jest prikazati radove u kojima je vidljiv sklop imaginarnih rješenja, a impliciranje na ikonografsko iščitavanje pojedine slike teži potaknuti promišljanju o usađenim strukturama ljudske imaginacije sa naglaskom na univerzalnost takvih pojava. ( iz predgovora, Petra Šabić)
Petra Šabić rođena je u Zagrebu 19. 5. 1995. i studentica je završne godine diplomskog studija Likovna kultura (smjer: nastavnički, usmjerenje: slikarstvo). Dobitnica je pohvale Akademijskog vijeća Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspješan rad u akademskoj godini 2016./2017. te Rektorove nagrade 2017./2018. godine za projekt Ciklus kreativno-umjetničkih radionica UMMA – umjetnička mama u suradnji s Dječjim domom Zagreb i štićenicama Majčinskog doma Zagreb. Sudjelovala je na Mediterranean Scientific Conference - Eduational Systems and Societal Changes: Challenges and Opportunities u organizaciji Učiteljskog fakulteta pri Sveučilištu u Rijeci, Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu i Edukacijskog fakulteta Sveučilišta u Malti, u projektu Dani Ede Murtića, organizaciji scenografskog koncepta za koncerte u programu Muzičke Akademije Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog glazbenog zavoda, uređivanju prve inačice ilustriranog Rječnika stranih riječi Bratoljub Klaić (Centar za kulturu Trešnjevka) te drugim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi (Galerija Crta; Lauba; HDLU; Galerija Šira; Dvorana Vatroslav Lisinski; Galerija Panacea; 8. hrvatski triennale akvarela – Galerija umjetnina Slavonskog broda; Art Zagreb, Galerija Pikto, Galerija Forum).
[1] Usp. Chavalier, Gheerbrant, Rječnik simbola, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1987.
[2] Isto.
[3] Henri Focillon, Život oblika, Zagreb, 1995.
