Izložba pod nazivom Meni je bolje dok ti šutiš metodološki i tematski otvara dvije teme - temu suradnje i temu odnosa umjetnika i društva. Obje teme bi se mogle smjestiti pod isti krovni termin - komunikacija. Budući da je vrijeme u kojemu smo gajili iluzije o umjetniku Prometeju, usamljenom jahaču, heroju novih spoznaja, ostavili davno iza sebe te je umjetnost postala otvoreno projektna i poslovna (što je naravno, u slučajevima brojnih umjetnika velikim dijelom uvijek i bila) sraz između intimnih, osobnih poetika i društvenih imperativa postaje sve konfuzniji. Umjetnik dakle, ostajući beskrajno vjeran sebi, zadovoljava društvene parametre i očekivanja. I gdje je tu mogući konflikt u ovom vremenu koje naizgled miri nepomirljivo, dok pukotina ispod celofana sve više raste? Piše u katalogu izložbe Josipa Bubaš.
