Organizator: Muzej grada Koprivnice
Partner: Muzej likovnih umjetnosti Osijek
Vizualni identitet Igor Kuduz (D-72)
Stručni žiri za odabir radova: Ana Kovačić (Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb), Helena Kušenić (Muzej grada Koprivnice), Valentina Radoš (Muzej likovnih umjetnosti Osijek), Tanja Špoljar (Atelieri Koprivnica), Maša Zamljačanec (Muzej grada Koprivnice)
Trajanje Javnog poziva: ožujak – svibanj 2019.
Izložba: 13. 9. – 3. 11. 2019., Galerija Koprivnica // 6. 2. – 1. 3. 2020. Muzej likovnih umjetnosti Osijek
Sudjeluju: Andro Banovac, Gildo Bavčević, Sunčana Brkulj, Marijan Crtalić, Mario Čaušić, Iva Džaja, Marina Đira, Josip Ivančić, Bojan Koštić, Bojan Krištofić, Ivana Kutuzović, Matej Nišević, Mario Romoda, Elena Štrok, Ivan Tudek
Projekt podupiru: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačka županija, Grad Koprivnica i Hartmann d.o.o.
Izvadak iz predgovora izložbi:
DAB ’19.: Voda i industrija – prosperitet ili kataklizma?
Drava Art Biennale (DAB) projekt je Muzeja grada Koprivnice koji se bavi temama zaštite okoliša, ekosustava i vode kao političke kategorije i nastoji poticati interdisciplinarnost kroz suradnju umjetnika, kustosa, aktivista, znanstvenika i drugih stručnjaka te lokalne zajednice. Međumuzejska suradnja i ove se godine nastavlja partnerstvom s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku – u žiriranju, ali i gostovanju izložbe u prostorima osječkog muzeja. Nakon gostovanja prošlogodišnjeg izdanja u Osijeku i Požegi, ove se godine otvara mogućnost nove gostovanja u Gradskom muzeju Vinkovci što će omogućiti još veću povezanost svih uključenih profesionalaca, ali i bolju vidljivost projekta i ove iznimno važne teme. Poveznice se stoga šire i nastavljaju i u području nezavisne kulturne scene – već uhodanom suradnjom s kustosicom Galerije Miroslav Kraljević iz Zagreba te novo-starom suradnjom s kustosicom Ateliera Koprivnica koji postaje prepoznatljiva stanica alternativne kulture na karti hrvatske umjetničke scene.
Drava Art Biennale 2019. (DAB ’19.) isprepliće i produbljuje dosadašnje (uvijek aktualne) teme vode kao osnovnog ljudskog prava i javnog dobra. Od ožujka ove godine u Vladi RH raspravljalo se o novom prijedlogu Zakona o vodama, vodnim uslugama te o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Potonje pokazuje kako smo nažalost još uvijek daleko od vode kao elementa koji je dostupan svima, bez obzira na razinu platežne moći, no veseli činjenica kako je „osnovni cilj poboljšanje stanja vodnih ekosustava, promicanje održivog korištenja voda odnosno dugoročne zaštite raspoloživih vodnih resursa“. Navedeno je posebno važno s obzirom na specifičnost tematike kojoj se okreće DAB ’19.
Nakon istraživanja vode u kontekstu javnog prostora grada u 2017., ove se godine tema još konkretnije specificira istraživanjem dubljih slojeva i stavljanjem fokusa na odnos vode i razvoja industrijske proizvodnje. Hrvatska je u drugoj polovici 20. stoljeća započela proces ubrzanog razvoja temeljenog na razvoju industrije. Nakon Drugog svjetskog rata ubrzana industrijalizacija predstavljala je osnovnu metodu gospodarskog razvoja. Voda kao pokretačka snaga sastavni je dio proizvodnog pogona mnogih industrija od prehrambene, tekstilne, drvne, metalne koje zahtijevaju veliku količinu vode za učinkovitu proizvodnju (za hlađenje, čišćenje, obradu). S jedne strane kvaliteta vode koja se koristi u industriji jedan je od ključnih čimbenika koji vodi do vrhunskog proizvoda, dok s druge kontaminacija korištene vode i ispuštanje različitih industrijskih otpadnih voda u vodu u većini slučajeva rezultiraju vodom zagađenom opasnim kemikalijama, radioaktivnim materijalima, teškim metalima ili organskim muljem. Posljednjih godina sve su glasnije rasprave o upitnoj kvaliteti i uvjetima rada u industrijskoj proizvodnji, a zagovaračke platforme i inicijative koje potiču povratak suživotu čovjeka i prirode kroz samoodrživost oslobođenu industrijalizacije sve više jačaju. Eksploatiramo li vodne resurse pod krinkom poboljšanja vlastitih životnih uvjeta? Izložbeni segment završni je i najvažniji element projekta jer donosi suvremene poglede, kompleksna promišljanja i rješenja o različitim pitanjima i (su)odnosima vode i industrije. Baš kao što voda neupitno utječe na formiranje urbanističke slike i identiteta grada, industrija također nosi veliku ulogu u formiranju slike i života grada.
DAB '19. okupio je 16 suvremenih umjetnika koji se izražavaju u različitim medijima – od grafike, slike, fotografije, videa, preko skulpture, objekata, instalacija sve do performansa i umjetničkih akcija – kojima propituju odnos vode i industrije, odnosno čovjeka i prirode. U nastojanju potčinjavanja kroz izraženu betonizaciju, u konstantnoj borbi za prevlast nad prirodom, opterećeni i zaslijepljeni stjecanjem moći i vlasti ni ne vidimo da uništavamo ono nad čime mislimo da vladamo, a time i naša pozicija postaje bezvrijedna, mizerna. Za prirodu, katalizma je katarzična. Osigurava joj drugačije jedinke, snažnije i otpornije vrste. Priroda će preživjeti. Hoćemo li i mi?
Helena Kušenić
