Duhoviti tekst Hrvoja Zalara na scenu je postavila Jelena Hadži-Manev, a za scenu i kostime pobrinula se Tončica Kekez. Ova predstava na scenu dovodi dva oprečna karaktera: veselu i vječno nasmijanu Smjehuljicu (Marijana Matoković) i uvijek namrgođenog i nezadovoljnog Mrguda (Hrvoje Zalar). Na prvi pogled Smjehuljica nema razloga za smijeh. Ona je jedna od onih mnogobrojnih kojima je rat u njihovoj zemlji razorio obitelj i ukrao djetinjstvo. Sa skupinom izbjeglica noseći i čuvajući cvijet koji joj je jedini ostao kao metafora toplog doma, Smjehuljica pjevajući, plešući i smijući se prolazi nepoznatim krajevima nadajući se da će jednoga dana u nekom dalekom gradu „gdje su kuće sve do neba“ naći svoje roditelje. Taj njezin smijeh naravno nije ona nevoljna reakcija na vanjske i unutarnje podražaje, on je ekspresija pozitivnih emocionalnih stanja i snage ljudskog duha. Njoj suprotstavljen je Mrgud koji premda zapravo nema egzistencijalnih problema svaku pa i najmanju životnu nevolju doživljava tragično i „ne može naći razlog za smijeh“. Njihov kratki susret postat će rasplesan, razigran i raspjevan i zahvaljujući Smjehuljici Mrgud će shvatiti „da je sve razlog za smijeh“. A što nam drugo i preostaje nego da se svemu smijemo!
Smjehuljica i Mrgud:
Autor teksta: Hrvoje Zalar
Režija: Jelena Hadži-Manev
Glume: Marijana Matoković i Hrvoje Zalar
Scenski pokret: Maja Đurinović
Scenografija i kostimografija: Tončica Knez
Kreacija i izrada lutke: Ljubica Suturović i Arsen Ćosić
Glazba i stihovi: Hrvoje Zalar
