Graffiti umjetnik Leon GSK nastavlja svoj hommage apostolima punka pa tako nakon Punk Rock Street intervencije u javnom prostoru sada na izložbi izlaže dvanaest portreta punkera, a koji su obilježili ne samo glazbu, već i popularnu kulturu i umjetnost. Svečano otvorenje izložbe 'Punk's Not Dead' održat će se 23. rujna, od 19 sati, u galeriji Greta.
O umjetniku:
Krešimir Golubić – Leon (GSK), rođen u Zagrebu 1973. Za graffiti umjetnost zainteresirao se sredinom 80-ih kad su se prvi radovi pojavili u Zagrebu. Sprej prvi put uzima u ruke 1987., no pravi početak bavljenja graffitima je 1992. godine, nakon posjete Berlinu. S dvojicom prijatelja pokreće jednu od prvih graffiti ekipa u Zagrebu – GSK Crew (1993.), kao i prvi graffiti časopis u ovom dijelu Europe –svjetski poznati ZGBKAOS magazine. Časopis egzistira od 1995. do 2001., a tijekom tog razdoblja izdano je ukupno 7 brojeva.
Uz mnoštvo radova koje ostvaruje na ulicama i zidovima Zagreba, Hrvatske i Europe, piše tekstove za razna tiskana izdanja, sudjeluje u mnogim emisijama u elektronskim medijima na temu graffita te fotografira i prati cjelokupnu graffiti scenu. Od 2013. počinje raditi stencils tehnikom, kao dijelom post-graffiti pokreta, odnosno Street Arta. Redovno drži predavanja po školama na temu graffita u smislu umjetnosti te svojim radom pokušava usmjeriti mlade da graffite percipiraju i „koriste“ u pozitivnom smjeru, a ne samo kao izraz bunta koji se manifestira kroz vandalizam. Recentni radovi kreću se u smjeru Street arta, koje crta na ulicama i platnima, sa motivima muzičkih zvijezda, privatnih portreta, arhitekture i erotike. Redovno sudjeluje na umjetničkim festivalima te održava radionice i predavanja na temu „Graffiti kao umjetnost a ne vandalizam“.
U sklopu izložbe Punk’s not dead, dana 21. srpnja 2019. neslužbeno je otvorio Ulicu Punk Rocka u Zagrebu.
Iz teksta predgovora:
Nakon Ramonesa - koje je magazin Spin jednom proglasio drugim najutjecajnijim izvođačima u povijesti popularne glazbe, odmah nakon Beatlesa, a nije ni Bono tek tako nazvao Joeya Ramonea na samrtnu postelju da mu prizna da su i “U2 nastali zbog Ramonesa” - sve je izgledalo tako krvavo prosto, a nihilizam, kontradiktornost, revolucionarnost i jednostavnost punka paradoksalno je puno ljudi potaknulo na stvaralački proces i otvorilo im vrata spoznaje, kreativnosti, razmišljanja svojom glavom i otpora pogubnim socijalnim matricama.
Jedno je sigurno - protiv društvenim anomalija treba nam i glasan glazbeni protest, s ili bez crnih kožnih jakni i metalnih zakovica, s ili bez gitara i bubnjeva. No, špranca će uvijek biti ista.
Sviračko znanje nije obavezno, ali nerviranje moralne većine jest. Ima li ikoga da to danas izvede kao što su to izveli pankeri 1977. godine? - Aleksandar Dragaš
