izložba

Miroslav Pišonić i Josipa Štefanec: Idealni kapitalist


vrijeme: 16.02.2018. - 02.03.2018.
mjesto: Zagreb, Academia moderna, Šenoina 11 (dvorište)

Academia moderna poziva na otvorenje izložbe Miroslava Pišonića i Josipe Štefanec 'Idealni kapitalist', u petak 16. veljače s početkom u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 2. ožujka 2018.
 
Promatrajući izložene radove dvoje umjetnika, uviđamo sličnost materijala od kojih su predmeti nastali. Dok Josipa u svom višegodišnjem ob/likovnom stvaralaštvu redovito koristi razne tekstile, Miroslav ne. On u svojim radovima prednost daje ideji koju potom realizira u različitim tehnikama i materijalima.



Izuzmemo li materijalnu sličnost radova s ove izložbe i u prvi plan stavimo različite tehnike i materijale kojima se inače koristi ovo dvoje autora, tim razlikama valja pribrojiti i suprotnost koju vidimo u voluminoznosti i simboličkom značenju koje u sebi nose izloženi objekti. Rječnikom dvodimenzionalnih / plošnih radova u jednom prepoznajemo točku, a u drugom crtu. Josipa „točku“ formira vješanjem tamnih odjevnih predmeta na vješalicu. Gomila istih osim što gradi kružni objekt, gradi i koncept. Njen rad kod promatrača priziva u sjećanje doživljene svakodnevne situacije iz čekaonice kod liječnika ili iz kakvog drugog javnog prostora u kojima se, gotovo u pravilu, osjeća porast nemira, nelagode, napetosti i nervoze. Naviranje spomenutih neugodnih osjećaja događa se bilo zbog činjenice da je baš naš ogrtač ispod mnoštva drugih koje prvo treba skinuti kako bi se došlo do njega, a nitko nam pri tome neće pomoći, bilo zbog toga što se u nama samima stvara nelagoda pri doticanju tuđih odjevnih predmeta i sl. Odjevni predmeti, novi ili iznošeni, bez svojih vlasnika, nalikuju na odraz otuđenog života. Po principu gomilanja negativnih misli, nemira u spomenutim, naoko banalnim situacijama, gomilaju se i sukobi većih razmjera, kako oni osobni tako i oni međuljudski, nacionalni, globalni (korporativni ili oružani). Nije teško utvrditi kako je upravo stanje nemira dominantno.

S druge strane, Miroslav „liniju“ gradi „točkama“. Papuče izrađene od prekrojene vojne uniforme (čitaj: rata, sukoba, nemira) i mekog bijelog platna konotiraju dom, mjesto sigurnosti, ugodnosti i mira namijenjenog pojedincu. Taj pojedinac je točka, središte, ishodište, osoba koja u dominantnom stanju sukoba raznih vrsta i razmjera odlučno nastoji poraditi na razrješenju sukoba sa samim sobom jer na njega, za razliku od velikih oružanih, korporativnih i inih sukoba, jedino i može utjecati. Naravno, samo umnožavanje osobnih stabilnosti može doprinijeti pozitivn(ij)oj globalnoj slici. Bilo bi dobro primijetiti kako formirana „linija“ ne odražava naglost, živčanost, ekspresivni karakter nego vodoravnu mirnoću i stabilnost za razliku od Josipinog rada u kojemu se ogledaju spominjane nelagode, nemiri, sukobi… Može se reći da on(a) interpretira buku misli kojoj, u ovom užurbanom vremenu, često svjedoči svaki pojedinac. Na dinamiku „točke“ dodatno upozoravaju crvene „mrlje“ nekih odjevnih predmeta. Dodirne točke s Josipinim radom vidimo i u primjedbi njemačkog filozofa i sociologa T. W. Adorna (Asthetische Theorie) koji kroz modu nudi intrigantnu poveznicu s društvom. On tvrdi kako je upravo moda najveća opasnost za kulturu jer homogenizira društvo i čini ga totalitarnijim, dok umjetnosti daje zadaću da osvijesti tu opasnost i refleksijom unese značenje mode u samu sebe. Nadalje, spominje kako je moda zarobljena u krug u kojem zrcaljenjem ponavlja samu sebe i time gubi značenje. Autorica na suptilan način upozorava na problematiku gomilanja stvari, otpada koji nastaje kao posljedica današnjeg razvijenog potrošačkog društva.

Sakoi, veste, ogrtači, rukavice iz jednog rada te papuče iz drugog samo govore o činjenici da poruka i problematika kojom se ova izložba bavi nije ništa drugo nego problematika po mjeri čovjeka. Univerzalno traganje za skladom, mirom kojemu je na putu svakodnevno stresno življenje govori da  „točka“ i „linija“ nisu elementi koji se razilaze nego upravo suprotno, nadopunjuju se. U nemiru se krije mir i obrnuto. Jedno bez drugog ne postoji i ne može. (Miroslav Pišonić i Josipa Štefanec)

https://www.facebook.com/AcademiaModerna/



 

(D.H.F., 14.02.2018)