Preskočite na glavni sadržaj

Karlovac se prisjeća Georgija Para na drugu godišnjicu njegove smrti

Dani Georgija Para 2020. se ovoga svibnja u uvjetima pandemije ne održavaju na kazališnim daskama već objavom video zapisa i medijskim obraćanjem o tom intelektualcu koji je oblikovao fizionomiju hrvatskoga kazališta druge polovice XX. stoljeća.
vrijeme: 03.05.2020.
url: http://www.zorin-dom.hr/
Priopćilo je to karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom u povodu druge godišnjice njegove smrti.

 

Lani, na prvu godišnjicu, ustoličena je manifestacija Dani Georgija Para u trajno sjećanje na režisera koji je režirao više od 200 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu te na pedagoga i nositelja niza institucionalnih funkcija u kulturi.

 

Režirao je Paro, piše u Hrvatskoj enciklopediji, u Karlovcu, Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Osijeki i Rijeci, ali i u inozemstvu, osobito u SAD-u i Sloveniji. Pripadnik je postgavellijanskoga naraštaja redatelja i tzv. kartela (K. Spaić, B. Violić i D. Radojević). Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame. Objavio je knjige kazališnih zapisa Iz prakse (1981), Made in USA (1990), Theatralia disjecta (1995), Razgovor s Miletićem (1999) i Pospremanje (2010).

 

Karlovačko kazalište Parov  citat „Ne mjere se gradovi brojem kuća ni stanovnika, nego se diče svojom kulturom,“ iz knjige „Razgovor s Miletićem“, parafrazira u misao da se Karlovac diči Georgijom Parom, velikim hrvatskim intelektualcem i umjetnikom iz Karlovca.

 

Voditeljica Dramskog studija karlovačkog Gradskog kazališta Zorin dom Sanja Hrnjak u svom današnjem priopćenju kaže da je Paro svoju prvu režiju ostvario 1953. godine s Dramskim studijem u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Tu je 1957. godine režirao i svoju diplomsku predstavu, a upravo je  i karlovačka premijera posljednjeg režijskog uratka 'velikog Žorža' - predstava „Dobri čovjek Bažulek“ iz koprodukcije zagrebačkog kazališta KNAP i Zorin doma bilo posljednje pojavljivanje Georgija Para na kazališnim daskama.

 

Parov prijatelj iz školskih dana dr. Darko Jerinić izjavio je, kaže Hrnjak, da Paro Karlovac nije zaboravljao ni u vremenima dok je režirao Eduarda II u Dubrovniku, Henrika IV u Kaliforniji sa slavnim Michaelom Douglasom, predavao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i američkim sveučilištima, ravnao Dubrovačkim ljetnim igrama u najznačajnijem razdoblju njihove povijesti i dok je bio intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. "Bio je vjeran do kraja svom kazališnom izvorištu, nikada ga nije napustio".

 

U uvjetima pandemije kazališni se jezik mijenja u slikovni

 

U povodu dana njegove smrti, 3. svibnja 2018. godine, u Karlovcu je prošle godine osnovana manifestacija „Dani Georgija Para“. U uvjetima pandemije ovog se svibnja kazališni jezik mijenja u slikovni, manifestacija se nastavlja video zapisom s fragmentima iz programske publikacije pripremljene za Dane Georgija Para 2020.

 

Između ostalog tu je i citat Georgija Para iz 2017. godine, „Hvala Karlovcu što me uputio u život. U Karlovcu sam igrao košarku, počeo se baviti kazalištem već u gimnaziji, nastavio u Dramskom studiju koji je osnovao književnik Stjepan Mihalić i režirao svoju diplomsku predstavu prije 60 godina. Volim Karlovac. Karlovac je moj grad.“

 

„Georgij Paro bio je umjetnički genije. Ne samo kao redatelj, sveučilišni profesor i pisac, već i kao mislilac. Pisao je o kružnoj dramaturgijskoj formi, kao metafori čovjekovog trajanja pod zvijezdama. I stoga nije slučajno da je njegov kazališni krug završio baš u Karlovcu, na onoj istoj pozornici na kojoj je počeo. Posljednji kazališni aplauz doživio je nakon svoje zadnje premijere u Zorin domu. Bilo je to zaokruženje karlovačke priče Georgija Para“, kaže Sanja Hrnjak. (Hina)