Uoči izložbe "Visovac: Duhovnost i kultura na Biloj Stini", koja se otvara u subotu u Muzeju za umjetnost i obrt, novinarima je u petak predstavljeno stoljećima prikupljano, a sada i restaurirano blago iz riznice Franjevačkog samostana Majke od Milosti s otoka Visovca.
vrijeme: 30.11.2019. - 02.02.2020.
Postav središnjeg ovogodišnjeg izložbenog projekta MUO prvi put pred javnost donosi oko 500 obnovljenih predmeta iz zbirki samostanske riznice, knjižnice i arhiva, o kojima se do danas gotovo ništa nije znalo, od slika, skulptura, liturgijskog posuđa, devocionalija do liturgijskoga ruha, zavjetnih darova, nakita, knjižne, arhivske i glazbene građe, koji su revalorizirani kroz nova istraživanja stručnjaka za pojedine teme.
Izložba će biti otvorena do 2. veljače, a prati je opsežna i fotografijama bogata monografija koja uz zasebnim jedinicama obrađuje, uz povijesni dio, teme arhitekture crkve i samostana, zbirke slikarstva, skulpture i oltarne plastike, liturgijskih predmeta od metala, liturgijskog ruha pisane i glazbene baštine.
Inicijatorica i voditeljica projekta, autorica izložbe Anđelka Galić provela je novinare kroz izložbu, napomenvuši kako je riječ o završnici tri godine dugog puta i predanog rada vrsnog tima stručnjaka,koji je rezultirao izložbom i monografijom o obradi zbirke i njezinoj valorizaciji.
"U monografiji ćemo prikazati rezultate rada na istraživanju obrade građe, a izložba je drugi medij, ona će prikazati Visovac koji je svima poznat kao jedna od najljepših veduta, a na pozadini te vedute gotovo šest stoljeća ispisivane stranice hrvatske povijesti, vjerske, duhovne, kulturne, baštinske i identitetske", ustvrdila je.
Dodala je da se kod postavljanja izložbe nisu držali knjige, nego su htjeli otvoriti novi pogled na Visovac. "Škrinja s blagom koju smo dobili tek je odškrinuta, osim dijela koji su napravili restauratori, to je ono što će Visovcu trajno ostati", istaknula je.
Visovac je čarobno mjesto, jedno od onih koja su čudo
"Izložba je završnica velike godine kulturne baštine kojoj je bila posvećena na međunarodnom nivou, a zahvaljujući potpori Grada Zagreba i Ministarstva kulture te u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom uspjeli smo realizirati taj veliki projekt", rekao je ravnatelj MUO Miroslav Gašparović.
Istaknuo je kako je Visovac "čarobno mjesto, jedno od onih koja su čudo i nije slučajno da su tamo najprije došli benediktinci, pa augustinci i na kraju franjevci.
"To je mjesto ostalo čudesno i danas, kao i ova kulturna i umjetnička baština kojoj smo se vratili, obnovili i izložili, nadajući se da će biti poticaj da se ta značajna zbirka ubuduće čuva u malom muzeju koji tamo postoji.
Gašparović je ocijenio kako je veliki tim stručnjaka iz MUO i drugih institucija na čelu s Anđelkom Galić, odradio primjeren posao, a pohvalio je i katalog za koji vjeruje da će biti primjer za budućnost kako se hrvatska umjetnička i kulturna baština moraju obrađivati.
Impresivan vizualni identitet izložbe i likovni postav potpisuje studio Bachrach&Krištofić te Tessa Bahcrach Krištofić.
"Za one koji su bili na Visovcu željeli smo ponoviti čaroliju dolaska na to mjesto, a za one koji nisu otkriti tu čaroliju i zato na izložbi ima momenata koje možda niste očekivali, simboličkih nivoa i metafora koje bi vam trebale približiti duhovnost i kulturu na Biloj Stini tog otoka", napomenula je Sanja Bahcrach Krištofić.
Jezgra zbirke seže u sredinu 15. stoljeća kada su franjevci Provincije Bosne Srebrene, povlačeći se pred osmanskim osvajanjima, našli mirnije utočište u napuštenom augustinskom samostanu usred Visovačkog jezera.
U kraju koji je ubrzo pao pod osmansku upravu i kroz duga stoljeća obilježenima ratovima i osvajanjima, franjevci su na Biloj Stini uspjeli sačuvati to vrijedno blago koje svjedoči o značenju Visovca kao duhovnog i kulturnog središta, odgojnog i obrazovnog zavoda te kao kuća novicijata od 1568. godine, te drugih škola i učilišta koje su bile u samostanu.
Projekt nastoji iznijeti spoznaje o dijelu iznimno vrijedne baštine Visovca u kontekstu koji nadilazi granice neposrednog geografskog i kulturnog okruženja, te o njegovom značenju kao svetišta i kulturnog središta gdje se tijekom svog tog vremena unatoč udaljenosti od intelektualnih i umjetničkih središta kreirala likovna, pisana i glazbena kultura.
Na projektu je radio tim stručnjaka kustosa, konzervatora i restauratora iz Muzeja za umjetnost i obrt, restauratora i konzervatora iz Hrvatskog restauratorskog zavoda s područnim odjelima u Splitu, Zadru i Dubrovniku, kao i brojni restauratori, preparatori, konzervatori, fotografi, povjesničari umjetnosti, teolozi, znanstvenici s Filozofskih fakulteta u Zagrebu i Splitu, filolozi, arhitekti, muzikolozi s Odjela za povijest hrvatske glazbe u HAZU, Umjetničke akademije u Splitu. (Hina, 29.11.2019.)
https://www.muo.hr/
