iz perspektive

Stuart Hall - Razlika, prelazak i identitet


vrijeme: 18.2.2014.

U sjećanje na Stuarta Halla, vodećeg britanskog sociologa i teoretičara kulture, donosimo vam izbor iz intervjua i eseja u kojima Hall govori o identitetu, multikulturalizmu i položaju ljevice danas.


Jamajkanski  sociolog i teoretičar kulture, jedan je od utemeljitelja britanske škole kulturalnih studija te jedan od osnivača utjecajnog časopisa New Left Review. Rođen 1932. u Kingstonu, Jamajka, većinu svoje akademske karijere provest će u Velikoj Britaniji, kao voditelj Centra za suvremene kulturalne studije na Sveučilištu u Birminghamu te profesor sociologije na Open University. Napisao je brojne eseje, analize i knjige, samostalno ili u koautorstvu:  „Policing the Crisis“ (1979); „The Hard Road to Renewal“ (1988); „Resistance Through Rituals“ (1989); „Questions of Cultural Identity“ (1996).
 

Hall s Jamajke dolazi u Britaniju 1952. radi studija na Oxfordu. Iako u početku sebe ne doživljava kao imigranta, iskustvo prelaska i iskustvo crne boje kože, s vremenom će postati centralnim mjestom njegovog pisanja i rada. S dolaskom u Britaniju, postaje svjestan predrasuda i načina na koji bivša kolonijalna sila dočekuje svoje imigrante.

U područje kulturalnih studija ulazi zato što misli da život nije samo ekonomski determiniran, uvodeći studij popularne kulture kao važan element u razumijevanju političke i društvene promjene. Kultura tako postaje kritično mjesto društvene akcije i intervencije, na kojem se relacije moći formiraju i potencijalno uzurpiraju. Fokus kulturalnih studija proširio je na rasu i rod, a osnivanjem časopisa New Left Review uvodi teme imigracije i politika identiteta. Bio je jedan od najutjecajnijih mislilaca britanske ljevice, koji je pitanja rase, identiteta i medijske reprezentacije postavio u centar akademske debate.
 


 

S dolaskom Tačerizma (termin koji je Hall skovao), postaje njegov vizionarski kritičar. U The Politics of Thatcherism (1983), tvrdio je da je tradicionalni etatizam ljevice djelomično odgovoran za kreiranje uvjeta koji su omogućili tačeristima da nadmoćno pobijede. Ljevica je podbacila u onome u čemu je Tačerizam uspio – izgraditi sebe na autentičnom popularnom sentimentu. Hall je imao značajan utjecaj na reformuliranje ideja ljevice koje su bile podloga za uspon New Labour (period u povijesti Laburističke stranke), dok su istovremeno njegovi doprinosi teoriji multikulturalizma ulazili u politički mainstream.
 

Bio je gorljivi kritičar neoliberalizma, uništavanja sustava socijalne zaštite i rastućih nejednakosti: „Slom starih formi društvene solidarnosti, praćen je dramatičnim rastom nejednakosti i sve širim jazom između onih koji upravljaju sistemom ili su dobro plaćeni kao njegovi agenti i siromašnih radnika, nezaposlenih ili bolesnih... Zaista, elite su iskoristile krizu u Europi i Sjevernoj Americi za napredovanje u neoliberalnom projektu kao što to pokazuju neumoljivi napadi na životni standard, NHS-a (javno financiran Nacionalni zdravstveni sustav, op.a.) i državu blagostanja u Velikoj Britaniji.“Stari oblici socijalne države su se pokazali nedovoljni: „Ali mi tvrdoglavo moramo braniti načela na kojima je ona osnovana – re-distribucija sredstava, egalitarizam, demokratska odgovornost i sudjelovanje, pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu - i pronaći nove načine na koje ih se može institucionaliziran i izraziti.“
 

O stanju ljevice kao nositelja egalitarnog političkog projekta, Hall kaže:  "Ljevica je u problemu. Nema ideja, nema svoje nezavisne analize i zato nema vizije... Ljevica nema osjećaj za politiku koja je edukativna, za politiku koja mijenja način na koji ljudi vide stvari". Gubitak vodećih principa kao fondacije društvenog i političkog života, Stuart objašnjava na primjeru NHS-a: "Kako je moguće da su milioni ljudi imali korist od NHS-a, a sada nisu na ulicama da bi ga obranili? NHS je jedno od najvećih humanitarnih djela koje je ikad učinjeno u mirnodopskom vremenu. Princip po kojem netko ne može profitirati od nečije bolesti je danas izgubljen. Ako netko kaže da će američke zdravstvene kompanije upravljati NHS-om efikasno, nitko se ne može sjetiti principa koji to opovrgava. Izgubili smo vodeće principe.“
 

Hall smatra da postoji nada izvan stranačke politike, u mogućim iako još neostvarenim koalicijama novih društvenih pokreta sa starim organizacijama radničke klase. To ujedinjenje bi značilo koaliciju s učinkovitom političkom snagom. Hall je daleko od bilo kakvog defetizma: „Postoji više od jednog izlaza iz trenutačne katastrofe. Uvijek postoji alternativa“, kaže u The Kilburn manifesto, u kojem je od prošle godine, zajedno s kolegama, pokušao ocrtati radikalne alternative samim fondacijama neoliberalizma.
 

Hall je u mišljenje lijevog političkog projekta uspješno inkorporirao multikulturalizam i politike identiteta. O odnosu društvenog i individualnog Stuart kaže: „Nikada nisam mogao pisati ili misliti o individui razdvojeno od društva. Individua uvijek živi neki veći narativ, bez obzira da li joj se to sviđa ili ne. Identiteti se formiraju na nestabilnoj točki gdje se individualni životi susreću sa historijskim narativom. Identit je uvijek nedovršena konverzacija.„ Bio je uvjeren da post-kolonijalni svijet treba biti oblikovan našim razumijevanjem razlike, prelaska i identiteta.
 


 

Za Halla, put od karipske obale do obala Britanije bio je i metafizički put u crni identitet i značenje multikulturalizma. U „Old and New Identities" o formiranju crnog kaže: „Crni identitet je kreiran kao politička kategorija u određenom povijesnom trenutku. Kreiran je kao konzekvenca određenih simboličkih i ideoloških borbi. Rekli smo - Vi ste proveli pet, šest, sedam stotina godina elaborirajući simbolizam kroz koji je crno negativan faktor. Ja sada ne želim drugi termin. Ja želim taj termin, taj negativni termin. Želim dio te akcije.  Ja ga želim izvaditi iz načina na koji je crno artikulirano u religijskom, etnografskom i književnom diskursu, u vizualnom diskursu. Ja ga želim izvaditi iz njegove artikulacije i re-artikulirati ga na novi način.“ Upravo u toj borbi, Hall vidi promjenu svijesti, novi proces identifikacije i dolaženje na svjetlost novog subjekta: „Subjekta koji je uvijek bio tu, ali u nastajanju, povijesno.“
 

Na kraju života, o svom identitetu Jamajkanca koji je većinu života proveo u Velikoj Britaniji, Hall u jednom od zadnjih intervjua kaže: 'Živio sam ovdje 57 godina ali ja nisam sada više Britanac nego što sam prije bio. Ja nisam liberalni Englez kao vi. U pozadini mog mozga su stvari koje ne mogu biti u pozadini vašeg. Taj dio mene dolazi sa plantaže, kada ste vi bili moj vlasnik. Ja sam odgojen i obrazovan da razumijem vas, čitam vašu literaturu; znao sam "Daffodils" napamet prije nego što sam znao ime jamajkanskog cvijeta. A to je nešto što ne gubite, to samo postaje snažnije.“
 

Stuart Hall završio je život 10.02. ove godine, tjedan dana nakon 82. rođendana, ostajući zapamćen kao jedan od vodećih britanskih teoretičara kulture i „kum multikulturalizma“.


Lela Vujanić