40. Splitski salon

Splitski salon je najveća i najdugotrajnija splitska likovna manifestacija započeta 1969. godine i do dana današnjeg predstavlja najvažniju skupnu likovnu manifestaciju u Dalmaciji, a izložbe i popratna događanja Splitskog salona se održavaju u mnogobrojnim galerijskim prostorima, ali i u javnom prostoru. Osim izložbenog programa, kustoskog postava u galerijskim prostorima, Salon organizira i rasprave te predavanja na određenu temu.  Suvremeni Splitski salon, koji je bijenalan, tematski prati turbulentno stanje društvenih mijena. Stvaralačkim autorskim angažmanom i umjetničkom produkcijom Salon omogućuje likovnim umjetnicima referiranje na društvenu zbilju i tako biva mjestom promocije opće kulturne stvarnosti.


Koncept programa

Društveni kontekst Hrvatske i Splita kao okvir razvoja umjetničkog stvaralaštva kroz povijest nikad nije bio jednostavan, niti stvaralaštvu posebno naklonjen, pa ipak iz svih trenutnih aktivnosti HULU-a; u rasponu od aktiviranja udruga likovnih umjetnika povodom donošenja prijedloga zakona o nezavisnim umjetnicima koji će regulirati status i modus djelovanja HZSU-a, pa sve do recentne borbe za životni i radni prostor unutar Dioklecijanove palače; postaje razvidno da živimo u prijelomnom trenutku normiranja umjetničke egzistencije unutar nacionalnog i međunarodnog životnog okruženja. Ova izazovna situacija naprosto zaziva potrebu koncentracije na goruća pitanja preživljavanja koja se kroz format izložbene manifestacije renomea Splitskog salona mogu i trebaju uzdignuti do opće vidljivosti, a sama manifestaciju iskoristiti kao platformu koja će ne samo postaviti pitanja, već ponuditi modele, strategije i rješenja ciljane problematike. Ne zaboravimo, manifestacija se odvija u mjesecima koji prethode  izradi zakona koji će regulirati važne aspekte umjetničke egzistencije u razdoblju koje dolazi.
Kako bi problem umjetničkog preživljavanja u 21. stoljeću predstavili u njegovim povijesnim i tekućim aspektima, okupio se tim čiji su članovi pripadnici tri aktivne kustoske generacije: Branko Franceschi, Božo Kesić i Tonći Šitin. 
Cilj  ove kustoske formacije je aktivirati ovu tematiku na što više mogućih razina podjelom zadataka po područjima koja  ih profesionalno najviše zanimaju, te rasporedom programa po izložbenim prostorima i kulturnim institucijama.
Raznovrsnost kustoskih pristupa temi umjetničkog preživljavanja omogućit će predstavljanje raznorodnih disciplinskih i estetskih usmjerenja.


PROGRAM 40. SPLITSKOG SALONA

1. Zašto je važno skupljati suvremenu umjetnost (Galerija umjetnina)     
    /otvorenje 06.10.2018. u 12:00h/
2. Prodajna izložba splitskih umjetnika u Salonu Galić
    /otvorenje  10.10. 2018. u 20:00h/
3.  Mjesto za umjetnost (Dioklecijanovi podrumi)
    /otvorenje 12.10. 2018. u 20:00h/
4. In memoriam izložba preminulih dalmatinskih umjetnika  
     (Multimedijalni kulturni centar)
    / otvorenje 19.11.2018. u 20:00h/





Izložbe:

Zašto je važno skupljati suvremenu umjetnost / kustos: Branko Franceschi

Visoka posjećenost i velika medijska popraćenost izložbe Privatne zbirke Srednje Dalmacije po kustoskom konceptu akademika Radoslava Tomića, koja je afirmirala tradiciju kolekcionarstva u Splitu, pokazali su intrigantnost teme, društvenu percepciju i kulturološku važnost suvremenog razvoja i vidljivosti fenomena kolekcionarstva na lokalnoj razini Splita shvaćenoj kao case study.
Izložba je obuhvaćala razdoblje od XIV st do 1960tih godina XX st završavajući s djelima umjetnika koji više nisu živi, budući je Istraživanje koje je akademik Tomić poduzeo pokazalo da je interes današnjih kolekcionara fokusiran na umjetnost hrvatske moderne i njene figurativne izvedenice u razdoblju poslijeratnog visokog modernizma. Ova disproporcija interesa prema dubljim povijesnim slojevima kao i suvremenoj umjetnosti ( apstrakciji, medijskoj umjetnosti, fotografiji pa i slikarstvu) bila je očita i u samom postavu izložbe. Pri tom je postalo razvidno da su umjetnine iz naslijeđenih obiteljskih zbirki nabavljena u periodu između dva svjetska rata od tada živućih suvremenih umjetnika, a da su današnji  kolekcionari na djela nastala u tom periodu fokusirani isključivo zbog njihove dokazane umjetničke vrijednosti, odnosno, sigurnosti investicije.
Primjetno je da suvremenom kolekcionarstvu nedostaje prosvjetiteljski naboj kakvog su imale prethodne generacije kolekcionara poput I. Tartaglie, obitelji Pavlović i drugih, koji su kolekcionarstvo shvaćali u njegovoj široj društvenoj i kulturološkoj važnosti podrške lokalnoj umjetničkoj produkciji i sceni. Odnosno, tadašnji kolekcionari osjećali su se sukreatorima kulturnih tendencija koje su bile temeljem urbanih procesa vlastitih životnih sredina.
Izložba Zašto je važno skupljati suvremenu umjetnost ima namjeru potaknuti ovakav vid kolekcionarstva afirmacijom postojećih privatnih zbirki suvremenih umjetnika, vodeći se stavom da kupovanje umjetnina suvremenih umjetnika daje izravan poticaj razvoju likovne i kulturne sredine na nezamjenjiv način. Uz izložbu koja će predstaviti djela živućih umjetnika iz privatnih zbirki organizirat će se predavanja o povijesnom kontekstu kolekcionarstva u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata.


Mjesto za umjetnost / kustos: Božo Kesić

Mjesto za umjetnost izložba je idejnih rješenja spomeničke i javne skulpture praćena uz inicijativu da se odabrani radovi nagrade privremenim ili trajnim postavljanjem u javni prostor.  Cilj ovakve vrste izlaganja jest potaknuti razmišljanje o tome kakve su uopće mogućnosti i načini izlaganja skulpture u javnom prostoru, kritički razmotriti probleme pojavnosti skulpture u odnosu na prostor i potaknuti kreativno promišljanje javne skulpture u urbanom kontekstu. Namjera utemeljenja ovakve dionice u sklopu 40. Splitskog salona proistekla je iz izravnog uvida u problematični diskurs suvremene javne skulpture na području Splita i šire. Radi se o problemu koji obuhvaća fenomenološki aspekt skulpture, no tangira i obzor izvan samog medija poput njenog postojanja (i preživljavanja) u okviru zajednice.
Ovaj segment Splitskog salona inspiriran je, među ostalim, manifestacijom Skulptur Projekte Münster, koja se od 1977. svakih deset godina prožima s urbanim tkivom grada Münstera, donoseći nova rješenja i izazove u diskurs javne plastike, kao i gotovo mitska kiparska radionica koja se održala unutar splitskog Art ljeta '87. S tim na umu, indikativno je vidjeti kakvim plodovima može uroditi jedan srodan poduhvat kod nas.
Glavno nadahnuće izložbe Mjesto za umjetnost izvire iz ponovnog obraćanja pažnje na egzistencijalni status rada i njegova autora. Implicitno se radi o pitanju stanja i održivosti postojećih javnih skulptura u Splitu, kao i o višeslojnoj poziciji umjetnika u odnosu na tržište i mehanizme provedbe i realizacije natječaja.
S tim na umu, planirano je da program ove dionice 40. Splitskog salona bude upotpunjen javnim predavanjima koja bi se temeljila na osvrtu na trenutno stanje i nove mogućnosti u okviru lokalne produkcije javne skulpture.
Izložba Mjesto za umjetnost organizirana je na temelju prilagođenog natječaja iz kojeg je izdvojeno pet finalista čija će se idejna rješenja razmatrati prilikom dodjele velike nagrade 40. Splitskog salona pod pokroviteljstvom Croatia osiguranja. 


In Memoriam izložba preminulih dalmatinskih umjetnika / kustos: Tonći Šitin

Možemo li se danas, u gradu koji gubi svoj duh, nesuspregnuto zadovoljiti time da su naši glavni problemi u činjenicama koje nam se ne dopadaju? Razotkrivanje neistina složen je proces i uznemiravajući scenarij, on zapravo onemogućava „zajedničko disanje“. Pitanje položaja umjetnika u društvu atribuira se kao under study, sve se gura u septičke jame, opravdava nepostojećom kulturnom strategijom, kulturom koja je marginalizirana i svedena na estradu. Odlučili smo da tom zanemarenom problemu, odnosu umjetničkih sloboda prema moralu, zakonima, ustavu, gubljenju osjećajnosti i ljepote umjetnosti, ponajprije ugroženim egzistencijama umjetnika posvetiti  ovogodišnji Salon. U stanju vrtoglavice ove ideje mogu djelovati subverzivno a nekomu se naša smjelost može učiniti kao vatromet na kiši. Razumije se, pasatizam uvijek bolje prolazi a uočeni problemi koji se odnose na etablirane kulturne obrasce znak su opasnosti za vlast. Utoliko su umjetnici buntovnici za preobrazbu svijeta, za slobodu i kreativnost, za promjenu kulturne paradigme  i uspostavu novog sistema vrijednosti. Ne bi trebalo dvojiti da su spomenuti razlozi utjecali na podgrijavanje kulturnog provincijalizma koji se nerijetko useljavao u institucije, demobilizacija umjetnika otvarala je prostore rafiniranoj spiritualnoj manipulaciji i duhovnom redukcionizmu. Na razini grada dominacija bezobzirnosti, ignorancije i nekompetentnosti rezultirale su prezirom prema politici, realna briga za ljude nestala je, poticanje individualnog stvaralaštva zaboravljeno.  Kako bilo likovni umjetnici se ne kreću „pod kupolom zvijezda“ nego se bore s problemima prostora, tržišta, izlaganja, umrežavanja, pritisnuti neimaštinom i raznim administrativnim mjerama. Ne slučajno bilježimo apstinenciju  dobrog broja likovnih umjetnika, njihovu odvojenost od vremena i grada, gubitak volje za angažiranjem bilo koje vrste. Čak i onda ako pristanu na sudjelovanje u Salonu koji im ne nudi dovoljno poticaja i izazova  njihov život nije ništa drugo do „poezija realne akcije“(Pasolini).
In Memoriam izložba splitskih umjetnika koji su neupitno zadužili hrvatsku kulturu, ali su i dalje na žalost nedovoljno poznati u nacionalnim okvirima nastojat će ispraviti ove nepravde.
Vjerujemo da će ovaj jubilarni Salon potvrditi da živimo pluralističke vrijednosne kriterije bez dominantne struje i razvidne matrice umjetnosti, ali sa sviješću da kultura mora postati energijom svih ljudi, onih kojima je život poput Odiseje jedno veliko lutanje i traženje….Živimo u svijetu koji nije jedinstven i monolitan, duboko je impregniran podjelama, svekolikim razlikama, ali ne napušta nas vjera da će ideje i slobodni uzleti autora pridonijeti jačanju platforme s koje će se bolje oslušnuti i njihovi utihli glasovi.

https://www.facebook.com/hulu.split/