Bruno Mascarelli izlaže u Galeriji Muzeja grada Rovinja

U svom značenju djelo Bruna Mascarellija prisvojilo si je moć romantičnog preuzimanja metafizičkog ljudskog sjećanja. Sjećanje čovjeka koji ima dugotrajno, veliko i bogato iskustvo opsesivnog slikarstva i promišljanja umjetnosti. Njegove su slike koloristički jake i žive, spontane, pune poezije, pulsiraju slobodom i improvizacijama. Pejzažni su motivi realistični poput snova i maštovitih radnji vezanih za stvarnost, imaju halucinantne eksplozije simbolike snova. Takvim se vizijama slikar kreće na ivici svjetova sna i jave, fantastičnih i neobičnih prikazanja, predodžbi i zbilje koji mu pomažu stvarati slike pune nadrealizma, ekspresionizma i metafizike.



Promatranjem Brunovih slika treba svakako uzeti u obzir i svojevrsnu dvojnost njegovih radova. Simultani procesi napuštanja i neprestanog opetovanog vraćanja k slici. Odlazak i putovanje kroz maštu, neki zamišljeni svijet kao i stvarni, figurativni svijet. Poput odlazaka od kuće, prijatelja, grada i neprestani povratak. Slično promjenama raspoloženja u jednom te istom danu. Njegov način slikanja uvjetuje tu dvojnost jer se i slikanje odvija kroz spontane procese, bez unaprijed isplaniranih motiva ili kompozicija. Bruno slika brzo kako bi slika zadržala blještavilo iznenađenja, potez kista postaje iznenadni čin poput groma iz vedra neba, bljesak trenutka. Slike nisu zgusnute u tami ili mistici, upaljene su, imaju naboj svjetla po želji umjetnika. Takvim načinom slikanja autor ne dopušta prostor za polemike, slika nastaje u mahu, iz srca, figuracija izvire iz apstraktnog ekspresionizma i obrnuto. Sljedećeg dana, tjedna ili godine, nakon što slikar uspostavi dijalog sa svojom slikom, potrebno je smireno i promišljeno vraćanje kako slika ne bi ostala nedovršena. Mascarellijevi su slikarski eksperimenti specifični, mozaik izričaja i stilova, rukopisa koji na prvi pogled izgledaju kao da pripadaju raznim fazama. Poetika je to koja je uspjela spojiti različite dijelove u jedinstveni osobni stvaralački opus.
Pored faktografske dvojnosti u kojoj je slika stvarana brzo, blještavo i njene kasnije promišljene dorade, postoji i dvojnost figuracije i apstrakcije. Ta je dvojnost naglašena i samim naslovima slika. Naslovi su istovremeno stvarni toponimi koji prikazuju nešto iz umjetnikove mašte ili su realni prikaz imenovanog mjesta, posebice kada je riječ o pejzažu. Jednako vrijedi i za mrtvu prirodu ili portret. Očito je kako umjetnik svoje slike stvara po sjećanju a ne promatranjem naslikanog motiva. Stoga one imaju apstraktnu komponentu koja izvire iz stvarnosti ili pak realističnu komponentu koja izvire iz apstrakcije.

Opširnije