konferencija, znanstveni skup

Mogućnosti prevladavanja poteškoća vezanih uz disleksiju


vrijeme: 18.06.2007. - 18.06.2007.
mjesto: Koprivnica

Knjižnica i čitaonica 'Fran Galović' Koprivnica, u suradnji sa Centrom za stalno stručno usavršavanje knjižničara iz Zagreba, organizirala je 18. lipnja 2007. stručno predavanje na temu 'Pravo na razvoj pismenosti', s posebnim osvrtom na mogućnosti prevladavanja poteškoća vezanih uz disleksiju.

U prvom dijelu predavanja naglašeno je kako biti pismen ne znači samo poznavati osnove čitanja i pisanja, već posjedovati i sposobnost kritičke procjene teksta, razumijevanja i korištenja različite stručne literaturu, ali i planiranja te uređivanja vlastitih tekstova, itd. No, kako bi se pojedinac razvio u redovitog i dobrog čitatelja, vrlo su važna pozitivna iskustva s knjigom i čitanjem iz ranog djetinjstva, jer upravo obitelj ima priliku i mogućnost dijete u najranijoj dobi uvesti u svijet knjige, čitanja i učenja. Važnu ulogu u promoviranju pismenosti i čitanja imaju i knjižnice koje su danas prepoznate kao mjesta cjeloživotnog učenja za sve skupine korisnike, pa tako i one kojima treba poticaj za učenje čitanja ili opismenjavanja – u bilo kojoj životnoj dobi.

U nastavku, predstavljena je Komisija za osobe s posebnim potrebama koja djeluje u okviru Hrvatskoga knjižničarskog društva, sa zadatkom poticanja razvoja knjižničnih usluga za osobe koje imaju poteškoće u čitanju. Među njima su i osobe koje pate od disleksije – specifičnog poremećaja koji se očituje kroz teškoće u razumijevanju pisanoga teksta. Zbog toga Komisija nastoji poboljšati informiranost knjižničara o potrebama osoba s teškoćama u čitanju, te povećati njihove kompetencije kako bi uz pomoć prilagođenog tiskanog materijala, ali i uz poseban, individualan pristup mogli najprije pomoći takvim korisnicima da uoče i identificiraju svoju poteškoću, a zatim i da lakše i uspješnije čitaju.

Prema provedenim istraživanjima, disleksija zahvaća od 5 do 10% populacije, što znači da u svakom razredu i u hrvatskim školama postoji dvoje do troje djece s ovim poremećajem, međutim, on se često ne uočava na vrijeme. Tako se u razvijenim zemljama disleksija kod djece može dijagnosticirati već s 4 godine, dok je to u Hrvatskoj, na žalost, dijagnoza koja se ne samo vrlo teško dobija, već se do nje dolazi i jako kasno – najčešće kad su djeca već u 9. ili 10. godini života. Do tada, okolina ih često već etiketira kao nemarne ili lijene, jer zbog poteškoća s čitanjem ne mogu na zadovoljavajući način izvršavati svoje školske obaveze.

Kod dislektične djece, uslijed frustracija koje kod njih izaziva školski neuspjeh, ali još više i nerazumijevanje okoline za njihov problem, ova loša iskustva uzrokuju i ozbiljnije psihičke probleme, te ona često bježe u krajnosti i postaju ili izrazito povučena, ili čak agresivna prema okolini. Stoga je nužno da stručna javnost stalno ukazuje na postojanje ovoga problema kako bi se šira zajednica informirala o njemu s ciljem uspješnijeg i bržeg rješavanja na nivou cijeloga društva. Iako se radi o poremećaju koji traje cijeli život, s disleksijom je moguće uspješno se nositi – uz ispravno tretiranje poremećaja i stručan, individualan pristup - što dokazuju i primjeri slavnih i uspješnih osoba s disleksijom, među kojima su Agatha Christie, John Lennon, Tom Cruise pa čak i Albert Einstein, itd.

U završnoj radionici, sudionici su prema originalnom literarnom predlošku izrađivali tekst lagan za čitanje - primjeren osobi s disleksijom. Osnovne smjernice bile su: pisati kratke rečenice; koristiti jezični stil koji slijedi uobičajeni način govora (na početku rečenice subjekt, zatim predikat, bez suvišnih prijedloga i veznika); dopunski objasniti sve nepoznate riječi te paziti da se kod prilagođavanja teksta ne izgubi izvorni stil i emocionalni naboj originala, kako osoba koja ga čita ne bi bila osiromašena za umjetnički doživljaj čitanja. Iz svega navedenog, jasno je kako izrada građe lagane za čitanje nije nimalo lagan posao, pa je i to možda jedan od razloga što na hrvatskom tržištu nema nakladnika koji bi se bavili izdavanjem ove vrste literature. No, nedavno na hrvatski prevedene Smjernice za građu laganu za čitanje (u izdanju Hrvatskoga knjižničarskog društva) predstavljaju pozitivan pomak, jer daju osnovne upute za sastavljanje i izradu ovakve građe.

Ljiljana Vugrinec, voditeljica Županijske matične službe

::: Kako tekst prilagoditi dislektičarima :::