izložba, predstava

Projekt "Broadcasting": Branislav Dimitrijević


podnaslov neki
vrijeme: 10.02.2002. - 10.02.2002.20:00 h
mjesto: Donja Pastuša
organizator: Udruga za vizualnu kulturu "Što, kako i za koga"

Projekt: Broadcasting, posvecen Nikoli Tesli (izlozba, performansi, predavanja, radijske emisije...) 2001/2002 U suradnji s programom artEfacts Multimedijalnog instituta [mi2] organizira predavanje: 10.2. nedjelja, net.kulturni klub Mama, Preradoviceva 18, Zagreb, 20:00 BRANISLAV DIMITRIJEVIĆ Ovo je suvremena umjetnost!: Turbo-folk vs. Druga Srbija (povodom performansa Milice Tomić u Beču 2001 i nekih reakcija na isti)
Branislav Dimitrijević (roden 1967. u Beogradu) je povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos. Trenutno radi kao direktor Centra za savremenu umetnost u Beogradu. Piše o vizualnoj kulturi i suvremenoj umjetnosti i politici za lokalne i međunarodne časopise i kataloge. Jedan je od osnivača Škole za historiju i teoriju slika pri Centru za savremenu umetnost u Beogradu, gdje drži kolegije "Konceptualna umjetnost" i "Čitanje slike". Njegov posljednji kustoski projekt je izložba "Konverzacija" (listopad/prosinac 2001.) u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Predavanje "Ovo je suvremena umjetnost!: Turbo-folk vs. Druga Srbija" bavi se popularnim glazbenim fenomenom nazvanim "turbo-folk" kao ideološkim znakom sa kojim se u danasnjoj Srbiji obračunava "kulturna javnost". Predavanje je potaknuto performansom Milice Tomić pod nazivom "I kad jednom pukne ovo srce moje, vidjet ćes u njemu samo ime svoje" izvedenim u rujnu 2001. u Beču, koji se sastojao od nastupa jedne od najpopularnijih pjevačica ovog žanra Dragane Mirković. Predavanje se ne bavi detaljnom analizom samog fenomena nego njegovim ideološkim reperkusijama, kritički se odnoseći prema dominantnoj tezi koja u potpunosti identificira ovaj glazbeni pravac s Miloševićevim režimom i sada ga koristi u borbi za uspostavu novog srpskog pop-kulturnog identiteta za koji su ključne rijeci "Evropa" i "urbanost". U takvoj post-miloševičevskoj ideologiji turbo-folk postaje jedina žrtva "oktobarske revolucije", i to upravo kako bi se prekrio suštinski ideološko-pragmatički kontinuitet između prethodne i sadašnje vlasti u Srbiji. Zanimljivo je da diskurs kojim se turbo-folk isključuje kao pop-kulturni sound, koristi slične ideološke premise kao i onaj kojim je Milošević stupio na vlast u drugoj polovini osamdesetih. Ovaj diskurs je zasnovan na kultur-rasističkom otporu u odnosu na specifičnu inklinaciju ove kulturne matrice ka orijentalnim utjecajima koji se tradicionalno prepoznaju kao maligno tkivo na zdravom tijelu prave srpske tradicije. Performansom Milice Tomić je pokazano da turbo-folk ima svoj radikalni potencijal, zanimljiv za kritičku teoriju kulture i društva, koji leži u tome sto ovaj fenomen predstavlja "fatalnu" imitaciju globalnih trendova u popularnoj kulturi, dok se, i od strane svojih kritičara, i od strane međunarodnih ljubitelja, tretira kao da je suprotstavljen tim trendovima. http://projectbroadcasting.mi2.hr contact: whw@mi2.hr tel. 3777866, fax. 3777867