Preskočite na glavni sadržaj

Boris Šincek u Galeriji Prozori

U petak, 17. rujna, u 19 sati, u Galeriji Prozori otvara se izložba Borisa Šinceka 'Najbolja je slika ona na kojoj sam ja'. Izložba traje do 1.listopada 2010.
vrijeme: 17.09.2010. 19,00
mjesto: Zagreb; Knjižica S.S. Kranjčević, Galerija Prozori, Zapoljska 1
'U psihoanalitičkoj teoriji, pojam primarnog narcizma nužan je uvjet stjecanja vlastitoga Ja: daleko od egolatrijske zaljubljenosti u idealnu sliku kojoj robujemo, suvereni, slobodni subjekti postajemo upravo ukoliko uspijevamo voljeti sebe kao drugoga – ne objekt koji želimo posjedovati i bojimo se da ćemo ga izgubiti, nego onoga u kojem možemo uživati upravo stoga jer nam ne pripada bez dometanja te elementarne, narcističke ljubavi prema samima sebi. Takav narcizam nije mučan, nego radostan; ne nameće nam osjećaj krivnje, nego oprašta; ne vrši prisilu, nego nas oslobađa.

'Najbolje fotografije su one koje sam napravila ja/one na kojima sam ja.' Jesu li fotografije najbolje jer ih je napravila ona? Ili su najbolje jer se ona na njima nalazi, jer predstavljaju baš Marijanu? Marijana navedeno ne tvrdi gledajući se u zrcalu, nego uzimajući fotoaparat mobitela i fotografirajući samu sebe. Na fotografijama koje gledamo ona ne pozira, nego si izlazi ususret: smije se samoj sebi; krevelji, izvodi i pjeva; na jednoj fotografiji spušta pogled, na drugoj fokusira vlastito oko kojim se gleda. Osim autoportreta, tu je i fotografija njenog dječjeg crteža te tetovaže koju si je Marijanin tata, Boris, dao napraviti upravo prema jednom od njenih ranih crtačkih ostvarenja. Na svim tim autobiografskim fotografijama Marijana samu sebe ne može vidjeti, ali se može voljeti; ne može se posjedovati u vlastitome pogledu, ali se može izručiti svojoj ruci, predati samoj sebi naslijepo, a bez straha. Njene fotografije poručuju: gledajte me, to sam ja jer uživam u sebi onako kako želim da u meni uživate vi. U to ime, ona poziva i publiku; između ostalih, među uzvanicima se nalaze i poznate ličnosti iz javnog, estradnog života – one koje se Marijani sviđaju i kojima se sama želi dopasti, upravo onakva kakva se dopada sama sebi.

Izbor fotografija nastao je 10. lipnja 2009. godine, kao Marijanin rođendanski poklon ocu. Odluka Borisa Šinceka da umjesto vlastitoga rada pokaže fotografije svoje kćeri, narcistički su iskaz upravo u navedenom smislu. Boris fotografije ne pokazuje jer u njemu ponosno prepoznaje idealni odraz vlastitoga autorskog i očinskog ega, već upravo suprotno – odričući se svake autorske ingerencije, tom gestom upućuje na bitno etičku relaciju umjetničkog djela kao sebedarja. Jer umjetnička djela nalažu da ih volimo 'kao vlastitu djecu' – ne projicirajući u njih svoja očekivanja, svoje vrijednosti i svoje ideale; ne tražeći da se povinjuju našim estetskim normama, našim pravilima ispravnog ponašanja i svrsishodnog djelovanja; ne strahujući kamo ih njihova samosvojnost vodi i hoće li se drugima svidjeti, nego puštajući ih da drugačija od nas, protivna našem ukusu i željama, idu svojim putem.' Ivana Mance