Preskočite na glavni sadržaj

Osijek: skupna izložba 'Onurov dvojnik'

U osječkoj Galerija Kazamat, danas, 15.lipnja s početkom u 20 sati, otvara se skupna izložba pod nazivom 'Onurov dvojnik' kustosa Marjana Špoljara. Na izložbi sudjeluju Stjepan Šandrk, Davor Mezak, Siniša Labrović, Saša Živković, Željko Badurina, Snježana Ban, Nikolina Ivezić, Helena Janečić, Ana Schaub, Matko Vekić, Ivan Fijolić, Danko Friščić i Nemanja Cvijanović. Izložba je otvorena do 2. srpnja.
vrijeme: 15.06.2011.
mjesto: Zagreb, Croatia
url: http://www.test.hr
DKako su izvijestili mediji, posljednju epizodu turske sapunice '1001 noć' gledalo je čak 900.000 Hrvata. Onuromanija je tako doživjela klimaks, svjedočeći niz – za sociologe, mediologe, politologe, filozofe – zanimljivih činjenica i po(r)uka koje učvršćuju naše poglede na odnose i vrijednosne relacije unutar suvremenog društva medija, spektakla i potrošnje.

Kao logični marketinški završetak masmedijske trakavice o ljubavima i mržnjama u Turaka pojavio se u nas i natječaj o Onurovom dvojniku i Šeherezadininoj dvojnici: slučaj je htio da u izboru za najsličnijeg dvojnika televizijskog junaka pobjedi jedan – umjetnik. Prošavši kroz sve procese maštovite medijske eksploatacije i okušavši sve finese u, kako sam umjetnik kaže, spektaklu mas-medijski generirane promjene identiteta, shvatio je koliko se na jednome, samo na prvi pogled banalnome primjeru, mogu simbolično pročitati sve naše priče o Zapadu i Istoku, simulaciji i stvarnosti, fikciji i zbilji, stvarnome i lažnom identitetu... Što umjetnost tu, kao komentar ili analiza, može, a da se ne pretopi u fluidnu stvarnost?



Danko Friščić: Onurov dvojnik

Osobito u svijetlu činjenice da je ona već , najmanje od Duchampa, izgubila svoja homogena mjerila i svoja stroga disciplinarna određenja. Proces rastakanja njezine cjelovitosti posebno je vidljiv u vrijeme kada industrija kulture prožima i apsorbira sva, do sada, manje-više cjelovita područja, te dekonstruira i umjetničko djelo kao univerzalnu tvorevinu jasnih značenja, formi i pozicije. Strukturirana kao opća i potpuna slika svijeta i određena njezinim tehnološkim i proizvodnim vrijednostima, ta je kultura koliko neupitna, globalna akumulacija znanja i informacija toliko i rasadnik za nicanje permanentne sumnje. U igri su, dakako, dva viđenja koja se oslanjaju i na dvije teorijske pretpostavke: s jedne strane, pretpostavka intaktnosti društvenim vrijednostima normirane kulturalne prakse, a s druge, utemeljenje jednoga posve novoga, samorazumljivog i samogenerirajućeg kulturalnog polja.
Više o izložbi - ovdje.