novo izdanje

Emil Matešić: Kratke forme za dugo sjećanje


vrijeme: 27.06.2011.

'Kratke forme za duga sjećanja: Televizijska grafika u Hrvatskoj od 1956. do 2008. između ideologije i konzumerizma: telopi, špice i televizijski identiteti', autora Emila Matešića, nova je knjiga objavljena u izdanju MeandarMedie. 

Televizijska je grafika prešla dug put od statičnih telopa koji su inspiraciju nalazili u jeziku tehničkog crteža i pisma do suvremene digitalne animacije koja jednostavno nema granica, tj. to je tehnologija koja omogućuje SVE.
Tražeći kreativne oslonce u likovnim umjetnostima svih epoha, oslanjajući se na nadrealističke eksperimente sa slovima u zapisima pjesama, uzimajući od ruskih avangardista, kradući od svih oblika i trendova u grafičkome dizajnu za tisak, autori televizijske grafike tražili su vla-stiti izraz i razvijali se paralelno s medijem i tehnologijom s kojom su radili. Od jednostavnih ilustracija sadržaja, utjecaja metafizičkog slikarstva, enformela, apstraktnog i lirskog ekspresionizma, kolaža, op arta, fotomontaža do čistih fotografija, televizijska je grafika pred milijunsko gledateljstvo donosila popularizirane inačice elitističkih likovnih trendova. Na počecima televizije grafika ima mnogo značajki tehnički nemaštovitog i nekomunikativnog crteža, često je isprazna u sadržaju, kaotična u načinu prezentacije u programu i proizvedena od autora koji nisu imali ni talenta ni edukacije za televizijski medij. S vremenom se pojavljuju autori (Martinis, Iveković, Roca, Ljubičić, Šutej, Mikulčić, Cepak i dr.) koji suvremeno promišljaju o zadacima i prilagođavaju se razvoju tehnologije dajući svoj osobni autorski pečat, no iznad svega poštujući zahtjeve masovnog medija. Slično je bilo i s dugim usvajanjem računalnih i digitalnih tehnologija – od jednostavnih grafizama do neovisno razvijenih koncepata neograničenih mogućnosti što ih nudi ta tehnologija. Važnost televizijskoga grafičkog dizajna kao produžetka usvojenih nacionalnih ikonografija koje su u danim političkim trenucima zastupane na javnoj televiziji bila je izuzetna za uspostavljanje nacionalnog jedinstva u razdobljima krize. To se potvrdilo u razdoblju Domovinskog rata i osvita računalne tehnologije na HTV-u, koja je poslužila kao idealan alat za vizualizaciju motiva na kojima se stvarala slika o jedinstvenoj ranjenoj naciji.

Špice i grafika na televiziji imaju ključnu ulogu u stvaranju ID-a i prepoznatljivosti neke televizijske kuće. Grafički se standardi mogu prilagođavati sezonskim događajima i tako televiziji dati ulogu kućnog inventara koji ima gotovo identičan život kao i njezini ljudski ukućani. Komercijalne televizije unijele su nužno potrebnu svježinu kako u sadržaje tako i u grafike na nacionalnim televizijama te pokazale koliko je važno imati ID koji koji bi trebao predstavljati osnovne strateške smjernice koje televizija treba pratiti.

Grafika je ujedno odraz vizualne kulture televizijske kuće, njezina vodstva i urednika koji tako pokazuju svoju suvremenost i smjer kojim žele voditi kuću. U kombinaciji sa špicama, scenografijom i sadržajem emisija grafika svakoj televizijskoj kući daje osobnost koja je treba izdvojiti od ostalih i tako joj osigurati mjesto na tržištu. Osobnost koja zrači kroz ljude koji proizvode i predstavljaju sadržaje još je jača i prepoznatljivija ako su i stil i sadržaj grafika i špica prilagođeni strateškoj misiji koju pojedine televizije imaju u svojoj zajednici ili pred svojim dioničarima.

Televizijska je grafika odraz stanja u uređenim ili neuređenim društvenim zajednicama jer raznim sredstvima izražavanja otvara, ili zatvara, našu svijest za pojedine sadržaje i tako određuje ritam kojim primamo pojedine poruke što ih za nas odabiru urednici ili, na koncu konca, vlasnici televizijskih kuća ili mreža. Proizvodnja svijesti i stavova u kojoj na taj način sudjelujemo osnova je suvremenog društva koje upravo na različitosti naših potreba zasniva svoju ekonomsku moć. Što je više različitosti, to je više potreba, to je više proizvoda koje tržištu treba isporučiti. Zbog tendencije prema površnosti, sažetosti i pojednostavljivanju informacija televizija je idealan medij za pretvaranje pojedinaca u grupe potrošača. Grafika kojom se televizija koristi u tome procesu transformacije svijesti najčešće služi kao “okidač” i podsjetnik da je sadržaj koji nas zanima na programu, tj. da je stiglo vrijeme za naše programiranje.
Pokušajmo zamisliti Mercedes, BMW ili Audi bez prednje maske ili državu bez zastave – otprilike tako izgledaju televizijska kuća i program bez kvalitetne grafike i IDentiteta. (MeandarMedia)

***
Emil Matešić, rođen 1966. u Šibeniku. Osnovna i srednja škola u Zagrebu. Diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Ecole de Mime Corporel Dramatique u Parizu kao stipendist Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti. Bavi se umjetničkim i producentskim radom u raznim medijima te poviješću i komparativnim analizama televizije kao medija, posebice televizijskom grafikom.

(D.H.F., 27.06.2011)