Jozo Ćetković: Fotografije u Muzeju za umjetnost i obrt

Kroz izbor 130 djela iz četiri najznačajnija autorska ciklusa - portreti, aktovi, masline i kamen - nastalih u periodu od 1961.- 1981., Muzej za umjetnost i obrt, predstavlja opus Joze Ćetkovića (Stari Bar, 1940. - Zagreb, 1986.), umjetnika istančanog likovnog senzibiliteta.

Autorica izložbe Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica Zbirke novije fotografije MUO, u katalogu izložbe objavljuje tekst s autobiografskim elementima koji svjedoče da je 'Ćetkovićev atelijer bio i mjesto okupljanja fotografa, književnika, novinara, mjesto druženja, izmjene iskustava s kolegama... Iznenada i prerano umire u jesen 1986.'.

Jozo Ćetković završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1961., kad započinje i njegova intenzivna izlagačka aktivnost. Samostalno izlaže u Zagrebu, Beogradu, Nišu, Bjelovaru, Titogradu, New Yorku, Torinu... Prve nagrade, što za pojedinačan rad, što za kolekciju fotografija osvaja u Krškom i Beogradu ( 1962.) te u Zagrebu (1966. i 1967.). U Muzeju za umjetnost i obrt izlaže 1970. godine. Onovremana likovna kritika Jozu Ćetkovića označavala je kao stvaraoca koji u hrvatskoj fotografiji zauzima posebno mjesto, autora čija djela ulaze u antologiju naše fotografske umjetnosti.

Dubravka Osrečki Jakelić ističe da su fotografski ciklusi Joze Ćetkovića prividno neovisni jedan o drugome, da egzistiraju i samostalno, ali da ih povezuje osebujan, prepoznatljiv autorov izričaj utemeljen na majstorskom vladanju fotografskim metijerom i na njegovoj otvorenosti za prihvaćanje izražajnih oblika drugih medija. Korištenje tehnike foto-grafike postalo je obilježje Ćetkovićeva izričaja. Riječ je o tehnici postupne obrade negativa u laboratoriju kako bi bili eliminirani polutonovi, a prevladala crno-bijela grafička vrijednost. Autorovu istraživačkom duhu odgovarala je složenost stvaranja foto-grafika, postupak mu je otvarao prostor za iskazivanje invencije, a inventivnost neupitni status kreativca.

Fotografije iz ciklusa Zdanja Ćetković snima u Starom Baru u Crnoj Gori, mjestu svojeg rođenja i u Zagrebu, gdje se školovao, ostvario profesionalnu afirmaciju, osnovao obitelj... U prvom slučaju crno-bijeli grafički raster – 'optimalno okruženje za otkrivanje sjećanja i prikrivanje zaborava', piše Dubravka Osrečki Jakelić - obuhvaća kuće, kule, crkve, stabla, brda, a u drugom slučaju središnje je mjesto autorove pozornosti zgrada Škole za primijenjenu umjetnost, u početku prikazana realistički, a potom u interpretacijama bliskim konstruktivističkom i apstraktnom slikarstvu.

Ciklusom portreta Ćetković iskazuje odmak od općeprihvaćenih odrednica, odmak od vjernog prikaza ili detaljnog oslika osobe. Klasična portretna fotografija postaje polazište za oblikovanje svjetlosnim tonovima, potom za transformaciju kadra i izgradnju kompozicije crno-bijelim plohama. U izradi portretnih fotografija često koristi tehnike solarizacije, bareljefa ili efekta fotocinkografije.

Za temu akta dovoljno je reći da je u fotografskom opusu Joze Ćetkovića dominantna, da joj se neprekidno vraćao i obrađivao ju u stilski homogenim ciklusima, ali i pejsaž je tema koja ga je preokupirala.

'Za Ćetkovića je pejzaž prije svega maslina... nepresušan motiv, pogodan za sve likovne obrade i ukazivanje na sve faze njegova stvaralaštva. Ona je s njim od prvih životnih početaka; kao i uvijek pun iznenenađenja, iznenadio je i mjestom svojega rođenja u masliniku, u zavjetrini ovog svetog drva... U svoj umjetničkoj inventivnosti Ćetković će ući i u područje grafike, slikarstva, kiparstva, ali uvijek se vraća na prostore fotografskog određenja. Fotografija je točka njegova polazišta i povratka. Poput većine stvaralaca široko usmjerenog senzibiliteta, Ćetković je kroz svoja inventivna ostvarenja potvrdio širinu potencijala fotografskog medija'. Dubravka Osrečki Jakelić.