izložba

Izložba djela iz Zbirke Filip Trade u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik


vrijeme: 22.05.2004. - 12.06.2004.20 sati
mjesto: Dubrovnik, Umjetnička galerija Dubrovnik, Frana Supila 23
organizator: Umjetnička galerija Dubrovnik, Zbirka Filip Trade

U subotu, 22. svibnja o.g. u 20 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorena je izložba djela najveće privatne zbirke moderne i suvremene hrvatske umjetnosti – Zbirke Filip Trade, koja nosi naziv Slika i objekt.

Izložba, na kojoj će biti predstavljen izbor od 187 radova, bit će popraćena opsežnim zbornikom-katalogom s tekstovima koji obrađuju pojedine periode i umjetnike zastupljene u zbirci.

Riječ je o trećem javnom predstavljanju zbirke – 2001. zbirka je bila prikazana hrvatskoj javnosti u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, a 2002. međunarodnoj publici u Galeriji Manes u Pragu.

Izložba u Dubrovniku je specifična jer će na njoj javnosti po prvi puta biti predstavljeni radovi koji su otkupljeni u protekle dvije godine.


SUVREMENA HRVATSKA UMJETNOST U ZBIRCI FILIP TRADE
(uvodni tekst kataloga/knjige SLIKA I OBJEKT)


Umjetničke zbirke poput one Filip Trade, u Hrvatskoj su prava rijetkost. Naime, iznenađujuća je već gola činjenica da se uspješni biznismen, kakvih se u nas (nerijetko praćenih lošim glasom i pejorativnim atributima tipa tajkuni ili, otmjenije, nouveaux riches) poslije političkih promjena krajem 90-ih, pojavilo uistinu mnogo – bavi sakupljanjem djela suvremene umjetnosti. (Jer, mada je kolekcionarstvo, u neku ruku, postalo relativno omiljena djelatnost, ono se svodi uglavnom na demonstraciju materijalne moći u zadovoljavanju mahom loših ukusa, odnosno sakupljanju sladunjavih motiva neupitnih imena klasičnih domaćih autora ili, u najboljem slučaju, stihijnu akumulaciju raznorodnog materijala.).
Pogotovo pak iznenađuje i imponira stupanj sustavnosti sakupljanja i cjelovitosti zbirke Filip Trade, odnosno činjenica konstruktivnog dosluha sa strukom koji doprinosi kvaliteti, ne samo profila i sadržaja zbirke, već i njene, bilo izložbene bilo kataloške, publicističke prezentacije.
Tomislav Kličko, vlasnik tvrtke Filip Trade (koja se bazično bavi uvozom i distribucijom robe široke potrošnje) i istoimene zbirke, po struci ekonomist, svoje je sklonosti prema umjetnosti razvijao postepeno, u druženju s galeristima i ljudima iz kulturnih krugova. Prvi njegovi prijateljski i poslovni kontakti te vrste započinju sa zagrebačkom Galerijom Beck, po osnivanju tvrtke 1991. godine. Sama zbirka pak počinje se formirati na prijelazu između 1992. i 1993. godine, od kada se kontinuirano razvija i raste.
Iako se, prirodno, prvenstveno oslanja na vlastiti ukus i afinitete, Kličko se intenzivno koristi savjetima i uslugama stručnjaka kao što su Zvonko Maković, Leonida Kovač, Krešimir Purgar... posebno kad je riječ o javnim prezentacijama zbirke koje započinju 2000. u prostorijama zagrebačkog HDLU-a, a nastavljaju se u Pragu 2002., i sada, u svibnju 2004. u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Nije nevažno navesti podatke o rastu zbirke u tom razdoblju. Tako od prve prezentacije (na kojoj je izloženo 106 radova) kada je zbirka brojala oko 120 djela, njihov broj je narastao na oko 300. Od toga, na dubrovačkoj izložbi predstavljeno je oko 150 najvrijednijih djela.
Izložiti ono najznačajnije iz zbirke Filip Trade, znači, možemo slobodno reći, predstaviti suvremenu hrvatsku umjetnost, uključujući i one autore koji su se pojavili poslije 2. svjetskog rata i postavili temelje na kojima se današnja umjetnost zasniva.
Tu su dakle predstavnici Exata (Rašica, Picelj, Kristl...), pioniri i najradikalniji predstavnici informela (Gattin, Feller...), neki umjetnici Gorgone kao grupe čiji članovi participiraju u najaktualnijim zbivanjima svjetske umjetnosti 60-ih (Jevšovar, Knifer, Kožarić...) Tu su dakako i klasici poput Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Otona Glihe, kao i umjetnici koji se pojavljuju krajem 60-ih i početkom 70-ih, koji inauguriraju postobjektnu, analitičnu, umjetnost kritičkog naboja, dakle konceptualni umjetnici (Goran Trbuljak, Braco Dimitrijević). Ni generacije koje slijede ne izostaju, a riječ je o umjetnicima stasalim sredinom 70-ih, (Edita Schubert, Boris Demur...). Zastupljene su i kasnije postmoderne, eklektičke tendencije u slikarstvu, autora poput Željka Kipkea, Damira Sokića, Duje Jurića, Lovre Artukovića.... Konačno, tu su i mlađe, i najmlađe generacije umjetnika s predstavnicima poput Mirjane Vodopije, Ivane Franke, Matka Vekića, Davida Maljkovića, Kristijana Kožula, Ivana Fijolića, Pauline Jazvić...
Kao pravi, rasni kolekcionar, Tomislav Kličko, ne ograničava se samo na sakupljačku djelatnost, tj. otkupe umjetnina od stvaralaca kojima tako egzistencijalno pomaže. Njegova aktivnost obuhvaća i mecenatstvo, koje uključuje stipendiranje studijskih putovanja i boravaka umjetnika u inozemstvu, snimanje dokumentarnih filmova o umjetnicima, izvođenje zahtjevnih projekata, skulptura u vanjskim prostorima...
Godine 2000. ustanovljena je i nagrada Filip Trade za mlade autore, tako da sve to zajedno predstavlja izravnu investiciju, aktivan doprinos stvaranju nacionalne umjetničke scene.
Time se Filip Trade pretvara u jednu sasvim ozbiljnu, relevantnu art-instituciju koja u budućnosti može odigrati još značajniju ulogu u kontekstu hrvatske suvremene umjetnosti. Naime, svojom djelatnošću Filip Trade ne samo da korigira manjkavu djelotvornost državnih ustanova zaduženih za kulturu, nego zacijelo služi i kao uzor drugim potencijalnim kolekcionarima koji će s vremenom, za nadati se je, ublažiti fatalni nedostatak tržišta i svih oblika stimulacija neophodnih za razvoj suvremenog načina stvaralačkog mišljenja i djelovanja.
Također, nije isključeno da će se sadašnja orijentacija zbirke na striktno objektnu umjetnost, s vremenom razviti na način da akceptira i stimulira i nove, suvremenije medije i načine izražavanja.
Izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik najnovija je i dosad najveća prezentacija ove zbirke koja, dosljedno tomu, uz temeljne i starije radove, sadrži i najrecentnije svoje akvizicije. Izložba kojoj ne manjka ni spektakularnosti (u vidu, primjerice, Kožarićeve skulpture znakovita naslova Uzlet, postavljene u atriju Galerije), od koristi je za sve njezine aktere i sudionike. Za samu zbirku to je novi prostorni kontekst, nova provjera i popularizacija, za dubrovačke goste kvalitetan, instruktivan doživljaj.
No ova priredba, držimo, od posebne je važnosti, za dubrovačku publiku i umjetnike. Jer, iako prvenstveno predstavlja samu sebe, iz svog specifičnog rakursa zbirka Filip Trade jest, kako smo već naglasili, i relevantan presjek cjelokupne suvremene hrvatske umjetnosti. Tako manifestacija zadobiva izuzetnu informativnu funkciju, posebno stoga jer se nastavlja na neposredno prethodeću prezentaciju lokalne recentne scene. Kao takva, izložba uključuje svoje komparativne jednako kao i vrijedne imanentno didaktičke potencijale.

Antun Maračić


Izložba ostaje otvorena do 12. lipnja 2004.