izložba

Damil Kalogjera izlaže u Galeriji Galženica


vrijeme: 27.05.2004. - 13.06.2004.20 sati
mjesto: Velika Gorica, Galerija Galženica, Trg S. Radića 5
organizator: Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Galerija Galženica

U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, u četvrtak 27. svibnja u 20 sati otvara se izložba fotografija Damila Kalogjere. Izložba ostaje otvorena do 13. lipnja o.g.

Iz životopisa…
Damil Kalogjera (1962) hrvatski je fotograf koji je svoja profesionalna fotografska iskustva stjecao i proširivao surađujući s nekoliko za medij fotografije ključnih hrvatskih novina i časopisa (Studentski list, Polet, Start i dr.). 1979. počinje objavljivati fotografije u «Studentskom Listu» i raznim drugim novinskim izdanjima, a od 1985. stalno surađuje u magazinu «Start».Javnosti je možda najpoznatiji po ustrajnom fotografiranju zagrebačkih glazbenih i kazališnih događanja. U zagrebačkom «B.P. Clubu» godinama nadopunjuje stalni postav od preko 200 fotografskih portreta jazz glazbenika. Do danas je izlagao na sedam samostalnih i preko dvadeset skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu (Split, Knin, Zadar, Grado, Milano, Sao Paolo, Munchen i dr.). Član je HZSU, živi i radi u Zagrebu.

2000. godine – tri godine nakon objavljivanja Buena Vista Social Cluba - Kalogjera se našao na trotjednom boravku na Kubi, u tipičnoj reporterskoj situaciji. Izložene fotografije samo su mali dio od njih nekoliko tisuća snimljenih za vrijeme posjeta.

                                           ***

U pokušaju da odredi «razlikovne čimbenike» fotografskog medija, francuski se semiotičar Roland Barthes služio preciznom analizom. Fotografija se, kaže on, sastoji od dva makrostrukturalna dijela: onog denotativnog koji logikom analogije prikazuje stvarnost i onog konotativnog, koji unatoč analognosti između fotografske slike i stvarnosti, sadrži određena značenja koja se, onkraj reprezentiranog, pojavljuju kao kulturno i društveno nametnuta. U kontekstu novinskog medija, odnosno u kontekstu reportažne fotografije ta su značenja proizvedena, kaže Barthes, izborom fotografije koja se objavljuje, kompozicijskim načelima koje primjenjuje, tehničkom i grafičkom obradom i sl. U knjizi prevedenoj kao «Svetla komora – nota o fotografiji», Barthes će ovu binarnu shemu dodatno razraditi. Svaka fotografija sastoji se, kaže on, od studiuma i punctuma. Studium je skup kodova i općevažećih modela; skup pravila i prisila, niz navika i komunikacijskih sustava. Studium je sama kultura određenog vremena. Ona, s jedne strane, sputava, ali, s druge strane, i čuva tjelesni i duhovni integritet pojedinca; uspostavlja veze, omeđuje granice. Punctum je prekoračenje, eksces, lom unutar studiuma, njegovo uništenje ili njegovo isticanje; on je izlazak iz naučenog, prihvaćenog, poznatog. Za razliku od studiuma, punctum se ne može svjesno, namjerno unijeti u polje slike. Uostalom, i njegovo otkrivanje nema pravila: ne nalazi se za svakoga na istom mjestu, u istoj slici. Punctum je, kaže dalje Barthes, neosjetljiv na racionalnu analizu; ne može ga se analizirati, budući da se pojavljuje isključivo u domeni emocije, i ponekad, sjećanja.

Gdje sam među Kalogjerinim fotografijama naišao na punctum? Gdje se dominantni kulturalni i masmedijski model reprezentacije Kube počeo raspadati pod pritiskom sasvim neprevodive emocije, neizrecivog sjećanja? Na određenim panoramama grada, u interijeru jedne kolonijalne sobe, u fotografiji tropskog pejzaža, položaju psa na šarenoj pozadini keramičkog dekora…, čini mi se, upravo tamo gdje je iskustvo studiuma bilo oslabljeno. Kao da se Kuba pojavila tamo gdje sam je najmanje očekivao; onda kada sam je prestao tražiti.

Klaudio Štefančić