izložba

Ja i moj identitet


vrijeme: 15.06.2004. - 02.07.2004.19.30 sati
mjesto: Gradska galerija Fonticus Grožnjan
organizator: Gradska galerija Fonticus Grožnjan

U utorak, 15. lipnja o.g. u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvorena je kolektivna, selektirana, tematska izložba Grožnjanskog likovnog kruga pod nazivom Ja i moj identitet, koja ostaje otvorena do 2. srpnja. Selektor izložbe je Višnja Slavica Gabout.

Robert Pauletta


Autori:
Nataša Bezić
Elvis Berton
Eugen Borkovsky
Romina Dušić
Melita Falamić
Mirko Fölkl
Voljen Grbac
Burhan Hadžialjević
Ivančić Hari
Pamela Ivanković
Vladimir Janušić
Milan Marin
Slavica Marin
Mirjana Matić
Marina Orlić
Robert Pauletta
Karel Pavlinc
Mirjana Rajković
Zdravko Rajković
Dalila Široka
Gianpiero Vianello Casisa


Uvodni tekst: GROŽNJAN ŽIVI

Grožnjan živi svojim stalnim stanovnicima, živi svojim umjetnicima, svojim povremenim stanovnicima. Grožnjan živi svojim mačkama, živi prozorima osvijetljenih kuća, stalnim ili slučajnim posjetiocima. Grožnjan živi svojim mirisima. Grožnjan živi bojama zalaska sunca, bojama paleta. Grožnjan živi zvucima zidara i tesara, živi zvucima umjetničkog dlijeta, zvucim klavira, saksofona, violine ili bajsa. Grožnjan živi svojom poviješću. Grožnjan živi svojom mješavinom jezika i narječja. Tu nitko ne zna sve jezike, a svi se razumiju.
Ali:
Grožnjan posljednjih 40 godina živi na poseban način. Od davne 1965. promijenilo se mnogo toga, čak i politički sistem, čak i država. Ništa nije smetalo Grožnjanu. On je samo sanjivo prihvaćao novosti i promjene. Mnogi su ga napustili. Neki su ga zauvijek napustili. Ostali su tragovi. Plemeniti tragovi. Zasadi za budućnost.
Sve to je Grožnjan. Ni više, niti manje. Jedno raskošno tijelo s mnogo različitih funkcija. Skladnih, ili manje skladnih, ali duboko međusobno prožetih.
Grožnjan je jedini grad umjetnika u Hrvatskoj. Iako ima više rodova umjetnosti koja se tu aktivno događa, zaustavljam se na vizualnim. Likovnim umjetnostima dajem malu prednost, jer je ona postignuta u začetku. Još davne 1965. stigli su likovnjaci. Ni danas nije sasvim jasno koje su nacionalnosti bili oni koji su je inicirali, oni koji su se dosjetili, oni koji su se prvi doselili. Odbaciti ćemo nacionalnu pripadnost, jer je ona umjetničkom činu neprimjerena. Prvi su stigli likovni umjetnici. To je jedino važno. Došli su plemenitost uzeti i dati. Zbog ravnoteže među zvijezdama.
Povijest neće pamtiti tko je koga vise volio i tko je s kime imao istu septičku jamu. Povijest će pamtiti da smo tu bili prisutni. Da smo tu pronašli mjesto pod suncem. Umjetniku nije dom tamo gdje je udobno. Umjetniku je dom tamo gdje može stvarati. Govori li ta činjenica nešto o Grožnjanu i nešto o stanovnicima koji se ne bave likovnim umjetnostima?
Veseli da Grožnjan ima nekoliko autora čija recentna likovna produkcija izaziva pozornost, kako tu među nama tako i u drugim galerijama, gradovima, državama. To veseli, jer u ovim siromašnim vremenima nije nimalo jednostavno prirediti novu izložbu. Teško je odvojiti se od razmišljanja o preživljavanju i posvetiti se stvaralačkom radu. Upornošću i kreativnim porivom nekima to uspijeva i zadovoljstvo je znati da mnogi autori imaju uvijek spremnu novu kolekciju radova.
I sada, kad sve to znamo, kad smo tu, nećemo tražiti zahvalu. Plemenitost se ne može platiti. Plemenitost se vraća plemenitošću. Ovaj jubilej počinjemo obilježavati radno. Kreativno. Mi umjetnici ne znamo drugačije. Pozdravljam vas u ime Općine Grožnjan, HDLU Istre, ekipe Gradske galerije Fonticus i umjetnika Grožnjanskog likovnog kruga, uoči 40 godišnjice proglašenja Grožnjana GRADOM UMJETNIKA.

Eugen Borkovsky, umjetnik
(voditelj programa Galerije)


Tekst predgovora projektu: JA I MOJ IDENTITET

Ukupnost činjenica koje služe tome da se jedna osoba razlikuje od bilo koje druge čini njezin identitet. Njezinu samosvojnost i osobnost, njezinu egzistencijalnu realnost i ljudsku prisutnost, društvenu angažiranost i intimnu određenost. Čini njezinu individualnu prepoznatljivost unutar globalne punine - raznolikost u masi, ali i subjektivni iskorak iz mase. Podrazumijevajući pritom uvijek neku znatiželju i reakciju, neki stav i akciju, čak neku kritiku i provokaciju. Uglavnom, uvijek jednu osviještenu komunikaciju, čija je ključna strategija odašiljanje i primanje poruka. Poruka na nekoliko razina i područja i u nekoliko istodobnih dimenzija i medija. U današnje vrijeme «općeg zgušnjavanja» i općih sinteza, te rastuće unificiranosti, strah od gubitka osobnosti postaje globalni svjetski problem. Zadržati svoj identitet, uz svu agresivnu propagandu masovnih medija komunikacija i opću komercijalizaciju, postao je životno važan zadatak čovjeka kao jedinke. Kako balansirati između društvenog i intimnog, između privatnog i javnog? Kako čuti svoj glas u općoj kakofoniji? Kako pronaći sebe i svoje vlastito JA? I dokle doseže vidokrug vlastitog identiteta u međuljudskim odnosima? Mnoštvo je to pitanja koja danas zaokupljaju ljude i velikih urbanih aglomeracija i malih gradova; i Zagreba, Pule, Trsta i Berlina; i – Grožnjana. Pitanja su to na koja se stalno traže i nalaze različiti odgovori. Posebno u umjetnosti, koja među prvima uvijek prepoznaje probleme i među prvima poziva na rješenja i pomake. Koja predlaže mnoštvo pristupa i daje gotovo neograničene i često neočekivane mogućnosti, otvarajući stalno nova vrata. Ali ne zatvarajući niti stara, pokazujući time, na način 21. stoljeća, «tolerantnost prema raznolikosti, dokazujući da je raznorodnost važan partner identitetu». (A. Kralj)….
…U općoj vrevi i novih i tradicionalnih medija, te u socijalno-globalizacijskim procesima marginalizacije i depersonalizacije, identitet – «SVOJ JA», danas se naglašeno aktualizira, a izricanjem u prvom licu individualizira. «Ja i moj identitet», kao naziv selektirane izložbe, zato intrigira, provocira, detektira i opipava. I direktno pita. Pita široko i sveobuhvatno, zadirući pitanjem ne samo u ono osobno i autobiografsko, nego isto tako i u socijalno, egzistencijalno, misaono, univerzumsko, pa čak i u zemljopisno! Pita: - Tko sam ja i odakle sam? I što mislim? Razmišljam li o sebi i o svijetu oko sebe? Razmišljam li o svojoj intimi kao o društvenoj provokaciji, ili kao o elementarnoj kozmičkoj mentalnoj akciji?…
…Likovni umjetnici Grožnjana na ovoj izložbi traže i nude aktivnost sudjelovanja – i vizualnu i mentalnu, kad progovaraju o svom identitetu. A progovaraju vrlo suvremeno. I progovaraju cijelim bogatstvom osobnih interpretacija. Odašilju tako uistinu gustu zajedničku poruku, koja je unatoč različitosti pristupa i koncepcija, vizualno atraktivna, komunikativna i pomalo provokativna cjelina. Ali isto tako i dvadeset individualnosti i dvadeset iskaza identiteta. Pritom su korišteni najrazličitiji mediji - od onih koji se još drže granica slikarstva i kiparstva, do onih suvremene umjetničke prakse: do suvremene fotografije, instalacije, multimedije i ambijenta, a načini izražavanja sežu od narativnosti, lirske apstrakcije, simbolizma, pop-arta, minimalizma, sintetičnosti, metaforičnosti i strukturalizma, do koncepcijskog pomaka kod dekontekstualizacije pronađenih predmeta, do haptičkih istraživanja sjene kao volumena, do poigravanja kičem i do kritičkih ambijentalnih parodija.
Umjetnost danas širi svoje vidike i svoja područja i načine izražavanja, pa dakako, prihvaća i sve ono što u konceptualnom smislu dotiče mnogo šira područja od onih likovnih i estetskih: sociološka, filozofska, politička, ekološka i osobito opća civilizacijska. Događa se jedna vrsta deestetizacije umjetnosti, ali s druge strane estetizacija stvarnosti, pa se tu otvara jedno novo i sasvim drukčije područje kritičkog djelovanja umjetnika, kakvom su na ovoj izložbi bliski R. Pauletta, E. Borkovsky, B. Hadžialjević, M. Fölkl, S.Marin i V. Casisa. Tražeći svoj identitet, u klasičnom slikarskom mediju ostali su N. Bezić, E. Berton, H. Ivančić, M. Marin i Z. Rajković, dajući mu međutim svježinu i koristeći ga na nov i inventivan način (Z. Rajković kao instalaciju), dok umjetnici koji su se izrazili fotografijom (R. Dušić, M. Falamić, V. Grbac, V. Janušić, D. Široka) znali su zahvatiti svu širinu njezina govora: od urbano-tjeskobnog, preko poetsko-intimističkog i kontemplativnog do strogo strukturalnog. M. Orlić i M. Matić svojim identitetom bave se unutar medija skulpture, koja je još uvijek figurativna i još se uvijek bavi volumenom (u prve autorice «giacomettijevski» štapićastim i nekako iskonskim, a u druge «petrićevski» izazovnim, ali nekako hermafroditskim) – ali volumenom tako dalekim od onog tradicionalnog. Naposljetku, tu je i troje keramičara, koji kroz svoje skulpture, objekte i instalacije smještaju svoj identitet ili u neka daleka područja univerzuma i početke egzistencijalnog bitka (P. Ivanković, M. Rajković), ili ga kriju iza maske – one s «Mandarinovim osmijehom»(K. Pavlinc), nagovještajući dozu cinizma, nelagode, otuđenosti i potrebe za komunikacijom. Komunikacijom i ljudskošću za kojima žudimo u potrazi za identitetom.

Višnja Slavica Gabout
(selektor izložbe)


Izložba ostaje otvorena do 2. srpnja o.g., svaki dan osim ponedjeljka, od 10.00 – 13.00 i od 17.00-19,30 sati

Design, photo: E.V.Borkovsky
CD rom katalog: Studio WEB ART
Projekt sufinancirali: Općina Grožnjan i Ministarstvo kulture RH