Olja Stipanović – izložba u New Yorku

'Najnovija site - specific instalacija Olje Stipanović inspirirana je činjenicom da se umjetničina izložba odvija u galeriji pozicioniranoj u njujorškoj umjetničkoj četvrti Chelsea. Chelsea je lokacija najprestižnijih komercijalnih umjetničkih galerija, a prilika za izložbu u jednoj od njih općenito se smatra vrhuncem umjetničke karijere. Biti izlagan na ovom mjestu za mnoge je veliko dostignuće; prilika da nečiji umjetnički rad bude viđen od velikog broja posjetitelja, hvaljen od strane profesionalne publike, te prilika za umjetnički kao i komercijalni uspjeh.

Naziv Oljine izložbe 'Vrhunac' uspostavlja paralelu između čovjekovog osvajanja prirode i njenog individualnog osvajanja umjetničke scene. Potaknuta istraživanjem filmskog žanra Bergfilme, koji je još od 20-tih godina prošlog stoljeća zabilježio mnogobrojne planinarske ekspedicije u izazovnim klimatskim uvjetima i na surovim lokacijama, umjetnica je konstruirala svoju vlastitu metaforičku planinu za svladavanje, u obliku piramidalne kompozicije na zidu galerije, sastavljenu od crteža, kolaža, objekata i teksta.

Oljin pristup tematici je zaigran i pun humora, no istovremeno otkriva umjetničin kritički stav i promišljanje o tome što zaista danas konstituira uspjeh, naročito u suvremenom umjetničkom svijetu koji diktiraju najrazličitije ambicije i akcije, te često problematične definicije kvalitete i vrijednosti. Kolaži načinjeni od iskidanog papira predstavljaju apstrahirane planinske krajolike; starinske fotografije planinara i reklamni oglasi sa snježnim brežuljcima preuzeti su da bi bili transformirani kroz skeniranje, printanje, redukciju i dodavanje novih elemenata.

 U ovu bogatu kompoziciju umjetnica je inkorporirala i svoj vlastiti lik, portretnu fotografiju na kojoj je ovjenčana lovorikama (simbolom pobjede prisutnim u prikazima vladara i umjetnika od antičkih vremena), okruženu personalnim i formalim tekstualnim definicijama uspjeha i trijumfa. U instalaciju Vrhunac također su uključeni neki od prijašnjih Oljinih radova, kao i motivi koji nastavljaju aludirati na disciplinu, vježbu, pravila ponašanja i uspješnost, kao na primjer skica prepreka sa konjičke utrke s preponama. Instalacija se proširuje na pod galerije, kojim dominiraju dvije drvene daske koje se protežu od ulaza u galeriju sve do prozora.

Formalno, ovi skulpturalni elementi podsjećaju na minimalističku skulpturu koja diktira kretanje posjetitelja i utječe na doživljaj samog izlagačkog prostora. Međutim, naslanjanjem dasaka na okvire prozora, Olja koristi njihovu fizičku nestabilnost kao višeznačnu metaforu; da li moguće hodanje po njima, ususret uspjehu, podrazumijeva dosizanje viših ciljeva, ili pad?'