Preskočite na glavni sadržaj

Kognitivna teorija i povijest umjetnosti – metodološke mogućnosti

Peto predavanje u ciklusu Umjetnička baština u fokusu mladih znanstvenika, Kognitivna teorija i povijest umjetnosti – metodološke mogućnosti , održava se danas, 27. studenoga, u 18,30 sati, u Društvu povjesničara umjetnosti.
vrijeme: 27.11.2013. 18,30
mjesto: Zagreb; Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Preradovićeva 44
url: http://www.dpuh.hr
Na prvi se pogled teško pronalazi veza kognitivne teorije i povijesti umjetnosti. Povjesničar umjetnosti svoj materijal prvenstveno proučava u kontekstu društva iako postoji cijeli niz teorijskih pravaca koji se orijentiraju na ekspresiju unutarnjih stanja pojedinca kao kreatora umjetničkog djela. Umjesto dosadašnje vizije kulture kao entiteta koji se uči, kognitivna teorija donosi epidemiološku teoriju kulture prema kojoj je kultura proces kognicije i komunikacije.

Takvo viđenje kulture mijenja i pristup slici unutar kulturnog konteksta, gdje slika postaje aktivni sudionik u kognitivnom kulturnom procesu. Drugo veliko područje odnosi se na percepciju, gdje neurokognitivna istraživanja sve više pokazuju da je svaka percepcija konstrukcija, interpretacija koja značajno ovisi o ranije stvorenim mentalnim slikama. U tom se smislu otvaraju novi smjerovi i za istraživanja percepcije umjetničkih djela.

Josipa Lulić asistentica je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje radi od 2009 godine. Istraživački interes joj je vezan uz skulpturu antičkog doba, rimsku religiju, procese kulturne promjene i različite vidove liminalnih pojava u antičkom svijetu. Predaje na kolegijima Religijska umjetnost u doba Rimskog Carstva, Umjetnost starih civilizacija i Osnove arhitekture.