izložba

Jagoda Kaloper: Autoportret


vrijeme: 24.07.2012. - 05.08.2012. u 19.30 sati
mjesto: Pula, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Sv. Ivana 1
organizator: Muzej suvremene umjetnosti Istre (MSUI) i Pula film festival

Izložba Jagode Kaloper naslovljena Autoportret (xerox, video stillovi, injectprint, slike 1974.-2012.) otvara se u utorak, 24. srpnja, u 19.30 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, Sv. Ivana 1, u Puli. Izložba će se moći razgledati do 5. kolovoza, svakodnevno od 11 do 14 sati i od 18 do 21 sat. 


Pula film festival i Muzej suvremene umjetnosti Istre uspješno surađuju od samog osnivanja Muzeja (2008) te su dosad zajednički realizirali niz kvalitetnih i atraktivnih programa. Suradnja s Muzejom priskrbila je bogatim festivalskim događanjima, osim već tradicionalnog Cinemaniaca, još jednu kvalitetnu izložbu koja promišlja i prezentira suvremenu vizualnu umjetnost. Tako je prošle godine u vrijeme Festivala bio predstavljen recentni fotografski opus poznatog hrvatskog fotografa i snimatelja Stanka Hercega, dok će se ove godine, svojevrsnom retrospektivom, festivalskoj i muzejskoj publici predstaviti jedna od ikona pulskog festivala, Jagoda Kaloper.

Istaknuta filmska glumica i likovna umjetnica Jagoda Kaloper svoj je umjetnički put paralelno kreirala na oba područja postavši u filmskom, kao i svijetu hrvatske suvremene likovne umjetnosti, jednom od ključnih figura, protagonista i kreatora nove vizualne stvarnosti. Svojim glumačkim kreacijama Jagoda je pridonijela specifičnom hrvatskom filmskom rukopisu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je u kontekstu likovnosti tog vremenskog razdoblja bila jednom od glavnih nositelja inovativnog umjetničkog razmišljanja objedinjenog pod nazivom Nove umjetničke prakse.

Tematska izložba u Muzeju suvremene umjetnosti Istre predstavit će autoportrete ove umjetnice nastale od 1977. do 2012. godine. Jagoda Kaloper u svojoj je umjetnosti zarana počela s onim što karakterizira umjetnost našeg vremena, odnosno s preispitivanjem i bilježenjem vlastitog psihofizičkog stanja te njegovih promjena uvjetovanih utjecajem životne sredine i vremenskom prolaznosti. Autoportreti, rađeni krajem sedamdesetih godina, nastali su izravnim prislanjanjem autoričina lica i tijela na fotokopirni aparat te otisnuti na xerox papire u prirodnoj veličini. Radilo se o sugestivnom i rezolutnom odgovoru na javnu percepciju lika prelijepe filmske glumice, preispitivanju odnosa privatno – javno, ali je ujedno to bila i autoričina potraga za vlastitim identiteom. Jagoda je već s tim prvim, procesualno i tehnološko inovativnim autoportretima započela svoju specifičnu umjetničku Odiseju kroz koju autorefleksivnim postupcima analizira svoj život u suodnosu s uvriježenim zakonitostima društvenog ponašanja. Taj njezin umjetnički put zasnovan je na nesvakidašnjem dualizmu, filmskog glamura i obične žene, koja, kad siđe s pozornice, postaje jednostavnom domaćicom, majkom i ženom.

Drugi ciklus portreta predstavljaju uvećani stillovi uzeti iz videozapisa nastalih u posljednjih desetak godina, kada je Jagoda malom digitalnom kamerom bilježila svoje odraze u ogledalu. Zabilježene su različite socijalne situacije, okruženja, mjesta i gradovi, a bitno je da su dokumentirana trenutna psihička stanja uvjetovana utjecajem sredine te fizička prolaznost, koje je Jagoda i te kako svjesna i iza koje u potpunosti stoji. Nema nostalgije i nema bijega u prošlost. Takav stav sjajno je predočila u nagrađivanom autorskom filmu Žena u ogledalu (prikazanom na prošlogodišnjem Cinemaniacu), gdje dokumentarne zapise vlastita lica s jasno vidljivim trenutnim psihičkim stanjem te permanentnim fizičkim (starenje) promjenama kombinira svojevrsnom tehnikom kolažiranja s filmskim kadrovima iz svoje mladosti, kada je bila istinskom zvijezdom filma. Posljednja su serija autoportreta zastupljenih na ovoj izložbi slike, ponovo kadrovi iz Jagodinih filmova, ovog puta interpretirani autoričinim slikarskim rukopisom i s iskustvom vremenskog odmaka. Jagoda Kaloper u ovim trima serijama portreta progovara o prolaznosti života, entuzijazmu mladosti, otuđenoj sadašnjosti, o statusu, ulozi i percepciji žene, o odnosu javnog i privatnog… Premda se sva ta pitanja jasno iščitavaju u ovome autoričinu opusu, u gotovo pola stoljeća autoportretnog stvaralašta kao konstanta izlazi jedino  ljepota. Ljepota mlade glumice i umjetnice postupno se mijenja ljepotom zrele žene čiji je životni i umjetnički put bio posut humanošću te visokim moralnim i etičkim načelima koji su joj pomogli u formiranju umjetničke aure koja je jednako zračila u njenim kreativnim počecima kao što zrači i danas. (Mladen Lučić)

(D.H.F., 23.07.2012)