Preskočite na glavni sadržaj

Preminuo likovni umjetnik Boris Demur

Jedan od najradikalnijih i najprovokativnijih protagonista suvremene likovne scene Boris Demur, slikar, konceptualni i multimedijalni umjetnik, performer, teoretičar, buntovnik i humanist, preminuo je u ponedjeljak u Zagrebu u 63. godini.
mjesto: Zagreb
Analitičkim pristupom svestrano angažiranog umjetnika, kreativnim aktivizmom i jedinstvenim autorskim konceptom spiralnoga akcijskog slikarstva kao likovnim fenomenom i autonomnim oblikom umjetničkog djelovanja, Boris Demur (Zagreb, 1951.) obilježio je hrvatsku umjetnost u protekla četiri desetljeća, ističe se u umjetnikovoj biografiji, priređenoj za njegovu posljednju izložbu koja je održana u prosincu prošle godine u Umjetničkom paviljonu.

Demur se umjetnički formirao u vrijeme avangardnih strujanja sedamdesetih godina prošloga stoljeća i već je po završetku studija slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti pokazao interes za radikalnija, konceptualna rješenja te primarna, procesualna i teorijsko-analitička istraživanja prirode i jezika slikarstva.

Od početka je bio manje zaokupljen estetskim, a više etičkim pitanjima slike i slikarstva kao realiteta života i izraza unutarnje nužnosti te je u svojim spiralnim slikama, crtežima, izložbama-akcijama i performansima, fotografijama, kolažima, dekolažima, slikama-objektima i teorijskim tekstovima nastojao objediniti vlastito duhovno i egzistencijalno iskustvo s istinskom prirodom i životom umjetnosti.

Najprije je studirao na Odsjeku grafike, a potom je prešao na Odsjek slikarstva gdje je diplomirao 1975. u klasi Raoula Goldonija, čiji je pedagoški pristup imao veliko značenje u Demurovu slikarstvu i umjetničkom razvoju. Dvije godine kasnije diplomirao je i grafiku u klasi Alberta Kinerta, a usporedno sa studijem grafike polazio je Majstorsku radionicu Ljube Ivančića.

Suosnivač je i član Grupe šestorice autora (Demur, Jerman, Martek, M. Stilinović, S. Stilinović, Vučemilović), koja je djelovala od 1975. do 1978. izložbama-akcijama i proglasima u otvorenim gradskim prostorima. Prvu samostalnu izložbu imao je 1977. u Galeriji Nova u Zagrebu, te godine je prvi put nastupio u inozemstvu (Trigon 77, Graz) , te dobio Nagradu sedam sekretara SKOJ-a za likovno stvaralaštvo.

Neko je vrijeme radio kao nastavnik likovnog odgoja, pisao tekstove i crtao za 'Radničke novine', a potkraj 1982. otkriva spiralnu formu koja će postati glavni motiv i univerzalni znak njegove umjetnosti i u svim kasnijim mix-inter-medijima.
 
Potom se zaposlio kao stručni suradnik za likovnu kulturu, a u Galeriji Društvenog doma Trešnjevka u Zagrebu priređena mu je prva fragmentarna retrospektiva 'Radovi 1971. –1977.' Radni odnos prekida 1994. i otad je bio slobodni umjetnik, a član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1975.

Kao slikar, konceptualni i multimedijalni umjetnik, performer i teoretičar imao je devedeset samostalnih izložbi i sudjelovao na njih više od 200 skupnih u Hrvatskoj i svijetu, ostvarivši više od stotinu radova, teorijskih tekstova, filmskih i videoperformansa.

Bio je hrvatski predstavnik na 23. međunarodnom bijenalu u Sao Paolu 1996., kada je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Prije deset godina je u Modernoj galeriji imao retrospektivnu izložbu radova s područja slikarstva i kiparstva od 1970. do 2000., u povodu čega mu je dodijeljena Nagrada HDLU-a.

Početkom novog tisućljeća djelovao je s Grupom 3/6 (Demur, Jerman, Martek) koji su, nakon više nastupa, svojom posljednjom zajedničkom izložbom na jedan dan u Galeriji 'Josip Račić' obilježili svoju prvu zajedničku akciju izvedenu u Savskoj ulici 1974. Nakon toga su uslijedili neformalni zajednički nastupi, a prije tri godine objavljena mu je i opsežna monografija u izdanju Art magazina Kontura.
 
Djela mu se nalaze u zbirkama i postavama značajnijih muzeja i galerija, te u privatnim kolekcijama diljem svijeta.
(Hina)