U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, u subotu, 19. studenoga, u 19 sati, otvaraju se dva samostalna likovna projekta - izložba Krešimira Sokola 'Nastalo u garaži br. 11', te izložba Luize Štokovac 'Mapiranje samoće'.
vrijeme: 19.11.2016. 19,00
mjesto: Grožnjan; Galerija Fonticus
Novom kolekcijom vizualnih razmišljanja predstavlja se Krešimir Sokol. Ovaj umjetnik uvijek je radoznao, maštovit i iskren. Njegov pristup materijalima, tehnikama, oblicima uvijek je spontan. Potrebu za oblikovanjem podlaže eksperimentu, promjeni, nedosljednosti, propitivanju smisla i oblika. On napušta odrađeno da bi se uputio u neko novo istraživanje. Ovog puta oblikuje osebujne predmete koji asociraju na (prometne) znakove. Pojedinačno gledano, radi se o objektima/skulpturama ili reljefima postavljenim na tanke nosače. Postav, skup radova nudi kategoriju ambijentalne instalacije.
Umjetnik kreće od izbora materijala. Ovaj puta je to drvo. Na dnu nalazimo oslonac, statički element. Na drvenu letvu, stapku, okomicom, postavlja plošni oblik. Ovaj grubi, s gornje strane često ušiljeni dio drvene daske, nosi kolorirane i/ili gestualne intervencije bojom ili nekim crtaćim sredstvom. Često nalazimo potez ili urez: trodimenzionalnom obliku dopuštena je linija koja definira detalj i koja tako postaje nosilac izražajnosti. Nevjerojatan je kreativni naboj koji se manifestira izborom jarkih, skoro divljih boja. Suradnja materijala, reljefnih ploča s gestualnim urezima i obojenih područja pokazuje se kao izuzetno skladna. Razapetih misli između materije i oblika, autor ritualno gradi niz. Pred nama su kompozicije nefigurativnih formi (..)
Luiza Štokovac predstavlja seriju bilježaka fotografskom kamerom. Ona nudi niz radova na kojima obrađuje motiv sjedalica. U galeriji nas dočekuje album, autorska knjiga, okružena nizom radova ovješenih na zidove. Radeći na projektu, osmišljavajući ideju, autorica izabire znakovite kadrove. Koristeći realne, zatečene scene, čini autorski iskorak unoseći novi smisao. Neznatnim motivima uspijeva dati simbolično značenje.
Čvrsta kompozicija, izuzeće kolora, bogatstvo tonskih gradacija, smisleno zamućivanje, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike cijelog projekta. Fotografija, u pristupu Luize Štokovac, dramatičnost dobiva izborom iz obilja vizualnih informacija. Ona motive bilježi bez režije, u okruženjima u kojima ih primjećuje. Elementi radova u optimalnoj su komunikaciji s formatom. Pred sobom imamo iskaze značenja koje se oslanjaju na motiv. Očito je da autorica ovisi o figurativnom obliku i da ga ne želi prikriti. Osobine predmeta u autoričinom objektivu mijenjaju značenja. Mi prepoznajemo oblike koji u artističkoj interpretaciji postaju neka nova realnost. Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi sve karakteristike promišljene cjeline.(..) iz tekstova Eugena Borkovskoga
