Izložba Siniše Majkusa i Mirka Zrinšćaka u Puli

...izložbeni projekt pod naslovom Megamix jedan je od karakterističnih i do sada najkompleksnijih site specific projekata Siniše Majkusa, koncipiran kao svojevrsna ambijentalna intervencija in situ, koja svojom razvedenom piktoplastičkom megastrukturom predstavlja jedinstven primjer prostorne "relacione estetike" kojom je obilježio hrvatsku likovnu scenu zadnje dva desetljeća... Majkusov primjer obrnutog procesa objektivizacije ili opredmećenja grafičke ideje, crteža ili zapisa u čvrstom materijalu od čelične žice vraća povjerenje u skulpturalnu formu kao prostornu činjenicu, afirmirajući pojam kiparskoga, opredmećenog crteža kao konstruktivnog elementa i specifičnog spiralnog ornamenta u formiranju čudesnih vizura relacione prostorno-plastičke arhitekture, koja nadilazi i proširuje naše materijalno i perceptivno iskustvo... Na toj uspješnoj operativnoj matrici klizanja iz virtualnog (grafičkog) u predmetni svijet materijalne stvarnosti u kojem linija postaje čvrstom supstancijom "unutarnjeg crteža", pronašao je čudesnu formulu i trasirao put jednoj drugačijoj plastičnoj viziji. Opredjelio se za postmodernistički koncept u kojem spaja grafičko iskustvo i kiparsku vještinu u metajezičnu strukturu stilizirane manirističko sazdane poetičke forme, svojstveno duhu vremena i kodiranom jeziku suvremene tehnološke zbilje. U tom medijski nedefiniranom "prostorom između" izgradio je prepoznatljiv autorski rukopis, vješto balansirajući između prostornih preokupacija kiparske logike kao umjetničkog opredjeljenja i suvremenih likovnih fenomena slikarske i opartističke estetike kao osjetilnog iskustva, stekavši status i izdvojeno mjesto jednog od ključnih protagonista nove hrvatske skulpture./iz teksta Radovana Vukovića za Megamix u Laubi 2016.

***

Svaki umjetnički rad definiran je mjestom i vremenom svog nastanka. I dok su neki radovi određeni mjestom nastanka na razini fakta pa bi jednak oblik poprimili i u znatno drugačijim prostornim okolnostima, kod drugih, mjesto nastanka čini njihov neodvojiv i konstitutivni element. Radovi Mirka Zrinšćaka pripadaju drugoj grupaciji, a mjesto njihova nastanka je Učka. Kreativni proces Zrinšćaka istovjetan je istraživanju “naravi” (genius loci) mjesta, kao temeljnog preduvjeta kontemplacije i spoznaje čitavog realiteta.
Kreativni proces umjetnika nikada ne prestaje. Mjesto njegova obitavanja ujedno je i mjesto stvaranja, a samim time i mjesto spoznaje. Posredstvom magičnog dodira prirode, umjetnik je u konstantnom dijalogu sa svijetom koji ga okružuje. Moj posao se više ne razlikuje od moga života i obrnuto, navodi umjetnik.
Temeljna sredstva Zrinšćakova istraživanja su drvo, ruke i vrijeme. Proces započinje akvizicijom trupaca hrasta lužnjaka, nastavlja se njihovom grubom zatim finom, ručnom obradom, definiranjem forme izvana, uzdužnim piljenjem i dubljenjem iznutra, sušenjem te spajanjem. Zrinšćak trupce uvijek iskorištava u punoj visini što znači da upravo priroda uvjetuje njihovu monumentalnost, dok protok vremena gradi njihovu duhovnost. Naime, proces traje ukupno tri godine, a ono što preostaje su sažete apstraktne forme lišene svake referencijalnosti, forme koje su “očišćene” od zaglušujućeg šuma asocijacija i njima pridruženih značenja. Preostaju nam skulpture tišine. Idealna forma za mene je sublimacija svih oblika koji postoje u nekom mom internom kompjuteru: sve što sam vidio, sve što sam doživio, sve što sam zaključio, kaže umjetnik. Njegova potraga posvećena pronalasku idealne forme puno je više od umjetničkog tretmana objekta, ekvivalent je spoznavanju bitka i razumijevanju nevidljivih uporišta naše vidljive stvarnosti.
Na doživljajnoj razini, Zrinšćakove skulpture djeluju poput esencija osjećaja, misli i unutarnjih stanja koja su često izvan našeg dosega, skrivene u podsvjesti. Iako apstraktne i bez referenci na predmetni svijet, one su nam i dalje veoma poznate i bliske, prepoznajemo ih kao davno izgubljeni dio sebe./Vana Gović

https://www.facebook.com/events/1630257123690283/