Milan Šenoa (Zagreb, 2. VII. 1869 – Zagreb, 16. XI. 1961) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao 1895. Predavao u Hrvatskoj dramatskoj školi. Bio je profesor geografije klasične gimnazije u Zagrebu, profesor Filozofskoga fakulteta te predstojnik Geografskoga zavoda. Objavio je pedesetak radova iz fizičke, regionalne i socijalne geografije, mnogo putopisa i popularnih geografskih članaka. U književnosti se javio novelom Njuta (1890), a u zagrebačkom kazalištu izvedena su mu dramska djela Kako vam drago (1893), Kneginja Dora (1897), Sveta laž (1901), Časak žalosti (1904), Nevjerojatan događaj (1904), Ban Pavao (1904) i Izgubljeni (1910). Vezan uz tradiciju realizma, ali i inovatorstvo moderne, svojim je raznorodnim stvaralaštvom pridonio stvaralačkomu pluralizmu na prijelazu dvaju stoljeća. Ocu je posvetio biografsku prozu Moj otac (1933).