DHK u 'Književnosti na mreži' objavila 'Križni put u Strossmayerovoj katedrali'

DHK navodi kako je "Križni put u Strossmayerovoj katedrali", autora akademskog kipara Luje Lozice, dovršen 1968.. Djelomičan razlog njegova nastanka je – potres iz 1964., vrlo nalik nedavnom zagrebačkom od 22. ožujka ove godine: poginula je jedna djevojčica, a grad i njegova katedrala doživjeli su značajna oštećenja.

Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski objavilo je monografiju Mirka Ćurića "Kripta i Križni put Strossmayerove katedrale –nedovoljno poznati biseri Strossmayerove katedrale", u kojoj autor zorno pokazuje kako je Lozica izveo svoj Križni put, koji  je prvih godina bio neprihvaćen jer se radilo o hrabrom iskoraku u načinu umjetničkog prikazivanja Isusove muke.

Kipar Lujo Lozica u Đakovo dolazi, podsjeća DHK, kao voditelj restauratorskog tima kamenih dijelova crkve,  na poziv Odbora za obnovu katedrale bazilike, koji je formiran nakon potresa.
Napominje kako je Odbor za obnovu katedrale bazilike odlučio da se u sklopu obnove i na iskorak: postavljanje Križnoga puta u samu crkvu, u središnji dio južne i sjeverne bočne lađe, u svaku lađu po sedam postaja povezanih donjim vijencem, ukupne dužine oko 5,5 metara.
Kao autora odabrali su akademskog kipara Luju Lozicu. Lozica, Lujo, hrvatski kipar (Lumbarda, 22. XI. 1934. – Zagreb, 24. travnja 2019.). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1959. Suradnik je Majstorske radionice Antuna Augustinčića (1960.–65.).
Najčešće u kamenu oblikuje kipove, ženske aktove, čista i napeta volumena. Autor je reljefa u katedrali u Đakovu, portala crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu (1971.), te većega broja spomenika u Zagrebu (Ranjenik, 1961; fontana Igre s vodom, 1987.). Bavio se restauriranjem kamene plastike (1965.–70.). Od 1986. djeluje u San Marinu, gdje je 1989. otvorio Školu za usavršavanje u kiparstvu.  Prije nekoliko godina vratio se u Hrvatsku. Godine 2011. dobio je nagradu Općine Lumbarda za životno djelo. (Hina)