Katamaran Art: Izložba Nine Ivančić u Splitu

'Slike s motivom brodova Nina Ivančić počela je raditi neposredno nakon povratka iz New Yorka, gdje je boravila od 1986. do 1993. godine. Budući da su američko razdoblje obilježila platna apstraktne geometrijske morfologije, nameće se zaključak o trenutnom i radikalnom rezu. Identične posljedice isprovocirao je i dolazak u umjetničku metropolu. Naime, priklon neekspresivnoj novoj geometriji značio je nagli i dosljedni otklon od neoekspresivne nove slike. Preko noći s platna su nestali irealni prizori organičke bujnosti i pikturalne raskoši. Dinamičke kompozicije biomorfnih oblika, koje rukopisna nesputanost i raznolikost istovremeno gradi i razgrađuje, zamijenili su sofisticirani rasteri geometrijskih formi odmjerene dekorativnosti i posve prigušene geste. Međutim, bez obzira na to je li slikano polje oblikovano po načelu ekspresije ili konstrukcije, ono uvijek manifestira visoku likovnu kulturu autorice. Imajući u vidu upravo to posezanje za različitim oblikovnim načelima, može se postaviti pitanje originalnosti, autentičnosti i individualnosti izraza. Ninine slike iz 80-ih svojevrsni su dijalog s tim ultimativnim modernističkim kategorijama. Posvajanjem, parafraziranjem ili simuliranjem stilskih obilježja ekspresionističke ili apstraktne umjetnosti, ona ključne topose visokog modernizma svodi na retoričke figure, odnosno kulturalno posredovane konvencije.

Vratimo se gore spomenutim brodovima. Za prikaze konkretnih predmeta europska je umjetnost razradila reprezentacijske sheme koje su predstavljačke mogućnosti dovele do savršenstva. Nasuprot tomu, Nina preuzima, bolje rečeno simulira, način predočavanja karakterističan za tehničku reprezentaciju proizvoda. Umjesto realističkog prikaza broda u prirodnom ambijentu kadar ispunjava njegova tamna silueta na neutralnoj svjetlijoj podlozi. Mimetičku redukciju prati redukcija likovnog izraza čime je nastavljen proces započet na njujorškim platnima. Monokromatski minimalizam likovnog jezika isisao je iz značenjima bremenitog motiva svaku simboliku. Distancirani izvođački postupak također je u funkciji izbjegavanja literarizacije prizora. Korak dalje u osvještavanju činjenice da slika nije izraz osobnosti ni odraz realnosti, dogodio se kada je, ispisivanjem službenog naziva prikazanog broda, ikoničkom znaku na površini platna pridružen jezični ekvivalent.

Različiti tipovi brodova ikonografski su sadržaj i recentnih radova Nine Ivančić izloženih na ovogodišnjem Katamaran Artu. Riječ je o deset crteža olovkom na papiru većeg formata. Da nas ne zavarava upotreba medija invencije, treba kazati da se i ovi crteži referiraju na stvarni predložak. Dakle, iako je u pitanju najosobniji i najintimniji likovni medij, autorica kao da svoj rukopis želi lišiti svake ekspresije, odnosno subjektivnog izraza koji bi je udaljio od namjere objektivnog prikaza broda. Međutim, bez obzira na tehničku preciznost izvedbe i brojnost zabilježenih detalja nismo ništa bliže realističkom prikazu broda u odnosu na ranije slike. Štoviše, hiperrealistički stil projektnih biroa, koji pozornosti promatrača prinose i ono što je u zbilji oku nedostupno, samo dodatno ističe različitost prirode slike od stvarne prirode. Bilo da se radi o mimetičkom iluzionizmu realističke slike, inženjerskom realizmu tehničkog nacrta ili subjektivnom doživljaju objektivne stvarnosti, uvijek je riječ o gradnji slike po pravilima određenih reprezentacijskih modela čija komunikativnost počiva na internalizaciji značenja stilskih formula i formula patosa.

Povratak predmeta u sliku Nina koristi kako bi afirmirala predmetni karakter slike. Drugim riječima, slika kao artefakt nije definirana izvanjskim referencijama, već vlastitim materijalnim poretkom: ravnom površnom konkretne podloge, materijalnim tragom korištenog medija, formatom i okvirom, koji je istodobno granica spram neke druge realnosti i konstitutivni činilac tijela slike. Međutim, minimalistički likovni izraz i potenciranje fizičke dimenzije medija nipošto ne znači odustajanje od estetskih zahtjeva. Unatoč svekolikoj redukciji, ili upravo zbog nje, elegancija crteža na pomno izabranom papiru i savršena usklađenost prikazanog sadržaja i formata kadra još više dolaze do izražaja. Kao zaključak možemo konstatirati da je riječ o problemski zanimljivim i neobično lijepim radovima.'

(Božo Majstorović)


Nina Ivančić, GALLIPOLI l.pp. 68,38 m, 2020.

Katamaran Art zajednički je projekt Muzeja općine Jelsa i splitske Galerije umjetnina pokrenut 2018. godine. U sklopu programa koji se tijekom ljetnih mjeseci naizmjenično događa u Jelsi i Splitu, ove godine su, osim izložbe Nine Ivančić, priređene izložbe Vaska Lipovca i Ivana Posavca.