Kristina Rismondo: 'Totemi i snovi'

'Plemena grupacije Aranda – koja su izvorno nastanjivala središnja područja Australije – imala su pojam «alcheringa», a koji su rani antropolozi pomalo nespretno preveli kao «sanjanje» ili «vrijeme snova». Arandama je «vrijeme snova» predstavljalo mitsku prošlost u kojoj vrijeme nije bilo uspostavljeno linearno, a zemljom su hodala mitska bića kojih su se Arande sjećale u formi totema.  Spominjem ovo da bih naglasio kako su snovi i totemske forme na neki način pripadali istom kompleksu simboličkih oblika, odnosno formi koje su prvotna društva – poput onog plemena Aranda – smještala u zajedničke izvore mitske kozmogonije. Kozmogonijski se mit, opet, u svijetu Aranda odnosio na nadvladavanje početnog kaosa iz kojeg su se pomaljale figure prvih predaka; upravo su njih Arande oblikovale kao toteme smatrajući, pritom, da im duguju vlastito postojanje.
Zašto je sve ovo važno? Svijest o oniričkom kaosu, njegovom nadvladavanju i s tim povezanom totemskom figurom, prema nekim tumačenjima predstavljaju samu srž naše potrebe za samorazumijevanjem. Prvotna su društva takvu potrebu artikulirala oralno pripovijedanim mitom, ali i vizualno. Zanimljivo je primijetiti kako se vizualni parnjaci pripovijedanja kod Aranda i srodnih plemenskih grupacija dijele na one – uvjetno rečeno – grafičke, te mahom zabilježene na prirodnim podlogama poput stijena, odnosno na kronološki kasnije trodimenzionalne forme. Dvodimenzionalne slike doimaju se izrazito kaotičnima, dok uspravne totemske vertikale predstavljaju stanovitu redukciju, te prilagodbu otprije ustanovljenog grafičkog jezika trećoj dimenziji. Sve sam ovo opisao zato jer stvaralaštvo Kristine Rismondo na neki način, i samo donekle,  predstavlja ponavljanje svih opisanih pretpostavki; ono je u posljednjih nekoliko godina ustanovljeno na zamisli kako najprije slikom, a potom i «grafičkim objektom» treba sagraditi osobni mit. Na ovoj izložbi svjedočimo supostojanju oba koraka tog procesa, a kojima je, kako sam iskreno svojedobno vjerovao, u bliskoj budućnosti slijedio i treći. Doista jest, ali ne onaj za kojega sam mislio da će se dogoditi.' /Iz teksta predgovora, Vladimir Rismondo