izložba

Retrospektivna izložba Toma Gusića u Dubrovniku


vrijeme: 18.12.2018. - 10.03.2019.
mjesto: Umjetnička galerija Dubrovnik

U utorak, 18. prosinca 2018. godine u 19 sati, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik bit će otvorena velika retrospektivna izložba 'Dva pogleda unatrag' Toma Gusića, slikara 'gradobraza'. Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2019. godine.

Ovom velikom retrospektivnom izložbom koju čine dvije cjeline, Tomo Gusić se osim slikarskim umijećem, po prvi put predstavlja svojim grafičkim dizajnom. Plakati s njegovim grafičkim rješenjima, za potrebe ove izložbe, posuđeni su iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzejskog dokumentacijskog centra, Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Dubrovačkih ljetnih igara. Grafičkom komponentom Gusićeva umjetničkog izražavanja kurira povjesničarka umjetnosti, dr. sc. Marija Tonković, koja je o Gusiću zapisala sljedeće: „U oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga Gusić je u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila. U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkog dizajna.“

Bogati slikarski opus Toma Gusića, dr. sc. Antun Karaman je podijelio u sedam cjelina: mrtva priroda, Grad, Stradun, procesija, vrt, portret i akt. U plodnoj produkciji slika na temu mrtve prirode izdvojila se jedna sadržajno zaokružena cjelina - prikazi raznih vrsta školjaka i morskih plodova (ribe iglice, kamenice, mušule, morski ježinci). Slikajući motiv Grada, Gusić itekako dobro osjeća sve vrline, mane i zavodljivosti gradske privlačnosti, ali dovoljno je mentalno i kreativno snažan i sposoban da se pozlatarskim izazovima zna oduprijeti i s Gradom se u njegovu začaranome zrcalu bez straha odmjeravati. Gusić se s Gradom odmjerava na pravi način – štuje ga, ali ga gleda na svoj način, dok je Stradun, kao „žila kucavica Grada“, slikaru mnogo više od toga; on u u svakom „portretu“ Straduna zapravo „portretira“ sebe i svoj vlastiti umjetnički svemir. Slikanje slika s motivom procesije, a nije ih mali broj, Gusiću daje prigodu da sebe još više približi (poznatome) samome sebi. U sadržajnom pogledu i u opisnosti detalja u slikama s motivom vrta Gusić je nešto skloniji mimetici i čvršćim formama, negoli kada slika mrtve prirode ili Stradun.

Svaki od naslikanih portreta ima neku posebnost i samosvojnu specifičnost bilo u izboru kolorita bilo u (ne)miru duktusa ili u strukturalnom formiranju kompozicije. Gusićevi aktovi emaniraju primjetnu tjeskobu, nezatomljenu melankoliju, potištenost, samozatajnost i nesigurnost mladosti, time i sustegnutost, pa i zatvorenost prema izazovima vanjskoga svijeta.

https://www.facebook.com/momadubrovnik/


Tomo Gusić, foto: Miho Skvrce

(D.H.F., 17.12.2018)

Tagovi: Tomo Gusić