VI. Dani zagrebačke arhitekture

Kroz dva uvodna dana predavanja predstaviti će se (ne)iskorišten potencijal zagrebačke industrijske baštine, te analogna situacija i iskustva iz Kopenhagena. Recentne obnove i prenamjene industrijske baštine predstaviti će projektanti kroz seriju kratkih izlaganja, te tijekom stručnog obilaska u subotu, 14. svibnja.

U programu prvog dana dr.sc. Zrinka Barišić Marenić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prikazati će ne/iskorištene potencijale zagrebačke industrijske baštine.

Zagreb 21. stoljeća grad je postindustrijskog doba.  Za zapadne zemlje karakterističan proces deindustrijalizacije je u Hrvatskoj bio još intenzivniji od 1990ih, kako zbog Domovinskog rata i gubitka tržišta, tako i zbog pretvorbe iz kapitalističkog u socijalistički sustav. Posljedice predstavljaju gospodarska kriza, ali i niz napuštenih industrijskih pogona i sklopova tehničke kulture.

Paromlin, Gredelj, Klaonica, Nada Dimić,  Bubara i niz drugih industrijskih sklopova nakon gubitka primarne, proizvodne funkcije zjape prazni godinama, te su prepušteni devastacijama. S druge strane, značajni su to morfološki elementi grada. Velebne strukture utilitarne arhitekture, lišene dekorativnih slojeva u vrijeme nastanka, estetske su vrijednosti koja se intenzivno revalorizira. Arhitektonski su to sklopovi koji svojom estetskom komponentom, strukturalnim inovativnim rješenjima  značajno doprinose afirmaciji moderne arhitekture. Industrijske sklopove izvedene u prigradskim područjima grada je u međuvremenu, tijekom 20. stoljeća urbano tkivo zaokružilo. Napuštene velebne strukture, gotovo ruine su poput sivih pjega u urbanoj strukturi današnjeg Zagreba.

Analogna situacija obilježavala je napuštene strukture u zapadnoeuropskim gradovima, a lokalne vlasti nisu znale što bi s njima desetljećima. Danas su to glasovita Tate Modern Gallery u Londonu, sklop Gasometra u Beču, IBA Emscher park u Ruhr Gebietu, Matadero kulturni centar u Madridu, Paganini auditorij u Parmi …

Sagledavajući situaciju u Hrvatskoj u kojoj industrijalizacija kasni cijelo stoljeće u odnosu na zapadnu Europu, te generirajući iskustva deindustrijalizacije sa pozicije vremenskog odmaka, dragocjenog fertile delaya (prema S. Boeriju), reprezentativni primjeri trebali bi biti inspiracija za nove, sekundarne namjene napuštenih industrijskih sklopova.
 
Baštinici smo avangardne prenamjene Kožare za Gliptoteku HAZU, a kvalitetni primjeri obnove Laube, odnosno stambeno-poslovnog sklopa Tuškanova – Banjavčićeva, predvode niz recentnih obnova Tvornice papira za Agenciju Bruketa i Žinić OM, Tvornice Heruc za inkubator ICT-a HUB 385, Tvornice igračaka za poslovni prostor Five, itd. Inspirirani širokom skalom inozemnih i domaćih obnova napuštenih industrijskih sklopova, potrebno je maksimalno osvijestiti potencijale napuštenih proizvodnih zona,  te nadići predrasude koje šira / javnost učestalo gaji prema njima.
 
S druge strane vrijednost tih sklopova inicijalno prepoznaje nezavisna / kulturna scena, koja često inicira provizorna korištenja, „bottom up“ intervencije. Tvornica Jedinstvo zoran je primjer sklopa koji će svojim work in progress status predstavljati Hrvatsku i na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu. Industrijska baština sve je učestalija tema istraživanja fakulteta, muzeja, zavoda za zaštitu itd. Interdisciplinarno je to područje interesa i proučavanja koje se sve intenzivnije razvija u našoj sredini. Baštinici smo industrijskih sklopova, kojima iz vremena primarne funkcije Zagreb duguje svoj enorman rast i razvoj.
 
Upravo ovogodišnji Dani zagrebačke arhitekture imaju cilj ukazati na potencijale industrijskog naslijeđa koje ubrzano propada, a ima izniman potencijal prenamjene, te može značajno doprinijeti generiranju urbaniteta suvremenog grada.
Više