obavijest

Objavljena monografija akademika Marka Samardžije 'Hrvatska leksikografija'


vrijeme: 09.10.2019.

Monografiju akademika Marka Samardžije "Hrvatska leksikografija - Od početaka do kraja XX. stoljeća", s pridodanim tekstom Hrvatska enciklopedika u XX. stoljeću Ljubice Josić, objavila je Matica hrvatska.

Recenzentica knjige Marija Znika ocjenjuje kako je Samardžijina znanstvena monografija, bogato vrelo za upoznavanje s teorijom leksikografskoga rada i s poviješću i sadašnjošću leksikografske produkcije u nas.
Uz jezične i terminološke rječnike, Samardžija je opisao i posebne rječnike, kao što su: rimariji, odostražni rječnici, čestotni rječnici, slikovni rječnici, rječnici paronima, homonima, sinonima i antonima, rječnik žargona, rječnik posuđenica, rječnik rodbinskog nazivlja, rječnik kratica i razlikovni rječnici.

"Knjiga obuhvaća i dijalektalne rječnike, rječnike pojedinih mjesnih govora te iscrpan popis terminoloških rječnika", a njihova analiza pokazuje da je hrvatska leksikografija  vrlo rano 'hvatala korak s europskom leksikografijom', napominje Znika.

Iz Samardžijine analize, ističe recenzentica Željka Brlobaš, razvidan je povijesni razvoj hrvatske leksikografije na temelju višestoljetnoga postojanja hrvatskoga leksika, utemeljenoga na trima hrvatskim književnim stilizacijama.

Autor monografije akademik Samardžija u predgovoru podsjeća da su Gutenbergov izum te humanizam i renesansa izravno potaknuli razvoj leksikografije. Hrvati su Gutenberga razmjerno brzo i uspješno prihvatili, a to svjedoči čak devet inkunabula objavljenih između 1483. i 1495., naglasio je.

Podsjeća da se od kraja XVI. stoljeća tiskaju prva djela hrvatske leksikografije, a riječ "enciklopedija", u značenju blisku današnjemu, prvi je uporabio hrvatski humanist i polihistor Pavao Skalić (1534. – 1575.) u svome djelu "Znalac enciklopedije ili kruga svetih i svjetovnih disciplina", objavljenu 1559. u Baselu.

Hrvatski leksikografi duže od pet stoljeća ulagali su golem trud u sastavljanje i izdavanje djela koja su pridonijela postupnu napretku hrvatske leksikografije kao umijeća sastavljanja rječnika i rječničkoga opisa hrvatskoga leksika, istaknuo je akademik.

Hrvatski je leksik prvi put unesen u jedan rječnik, u višejezični slikovni botanički kodeks "Liber de simplicibus / Knjiga o ljekovitom bilju", oko polovice XV. stoljeća talijanskoga liječnika i ljekarnika Nicola Rocabonella (1386. – 1459.), koji je kao gradski fizik u Zadru zapisao i oko 1000 riječi, naveo je Samardžija.

Unatoč tomu što se prva tisuća hrvatskih riječi našla u neobjavljenu rječniku, pravi se početci hrvatske leksikografije vežu za XVI. stoljeće na čijem je izmaku Faust Vrančić Šibenčanin objavio svoj rječnik pet najuglednijih europskih jezika.

Sljedeća dva i pol stoljeća ispunjena su leksikografskim radom niza hrvatskih autora na višejezičnim i dvojezičnim rječnicima kao što su - Bartol Kašić, Jakov Mikalja, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec, Aredlio della Bella, Franjo Sušnik i Andrija Jambrešić, Joakim Stulli, Ivan Mažuranić i Jakov Užarević i Bogoslav Šulek, prije nego li su u JAZU počele pripreme za izradbu prvoga jednojezičnog povijesnog rječnika hrvatskoga leksičkog blaga, čija su se izradba i tiskanje prenijeli u XX. stoljeće i potrajali stotinu godina.

Tako je na čelo hrvatske jednojezične leksikografije u XX. stoljeću, kao prvo dovršeno i objavljeno djelo, dospio dvosveščani rječnik Franje Ivekovića i Ivana Broza, podsjeća Samardžija.

Knjiga "Hrvatska leksikografija - Od početaka do kraja XX. stoljeća" (341 str.) podijeljena je na deset poglavlja - Hrvatska leksikografija u XVI. stoljeću, Hrvatska leksikografija u XVII. stoljeću, Hrvatska leksikografija  na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće, Hrvatska leksikografija u XVIII. stoljeću, Hrvatska leksikografija u XIX. stoljeću, Hrvatska lekiskografija u XX. stoljeću i Hrvatska enciklopedika u XX. stoljeću.

Na kraju knjige je objavljena literatura, leksikološko-leksikografski pojmovnik, bibliografska napomena i kazalo imena.

Istaknuti hrvatski jezikoslovac, standardolog, leksikograf i enciklopedist, akademik Marko Samardžija rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca, a umro je  2019. u Zagrebu. Bio je dugogodišnji profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te  ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Autor je brojnih znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Napisao je, uredio i priredio tridesetak knjiga. (Hina) 

(D.H.F., 09.10.2019)