izložba

Izložba Tomislava Gotovca 'Happ naš i druge priče'


vrijeme: 05.06.2020. - 20.06.2020.
mjesto: Zagreb, Galerija Atelijera Žitnjak

Izložba Tomislava Gotovca (1937.―2010.) 'Happ naš i druge priče' bit će predstavljena u Galeriji Atelijera Žitnjak u Zagrebu, od 5. do 20. lipnja 2020. 
 
"U slučajevima umjetničkih opusa opsežnih poput Gotovčevog, nije neobično niti iznenađujuće da uporni istraživači nerijetko nailaze na manje poznate, no ništa manje zanimljive detalje na marginama autorovog rada, što pogotovo vrijedi upravo za Gotovca, čiji je nekadašnji stan u Krajiškoj ulici 29 (danas radni, no povremeno i izložbeni prostor Instituta Tomislav Gotovac) i poslije neophodnog uređenja i dalje nalik 'kabinetu čuda', gdje je (slično Vladimiru Dodigu Trokutu ili Zlatanu Dumaniću), čini se, doslovno svaki predmet i komad pokućstva posvećen njegovom kompleksnom stvaralačkom ličnošću, karakteru koji je naginjao prikupljanju najrazličitijih predmeta što su postajali dijelovi većeg spontanog sustava, izvanrednog asemblaža in situ. A kako je urbano-prostorna i filozofsko-konceptualna margina ili periferija odabrani prostor stvaranja i življenja Atelijera Žitnjak iliti Centra periferije, koji svoje krugove šire i skupljaju od periferne pozicije do centralne i natrag, tako se više nego prikladnom učinila ideja da Institut TG u našoj galeriji izloži materijal što je relativno nedavno povučen s margine Gotovčevog opusa i prvi put sistematizirano prikazan javnosti (prošle god. u dubrovačkoj Art radionici Lazareti).
 
Radi se o sačuvanim Gotovčevim tekstovima, uglavnom scenarijima i sinopsisima za eksperimentalne i kratke igrane filmove ili akcije i performanse, među kojima su neki snimljeni i izvedeni, a neki nikad nisu, što u takvim slučajevima naknadnom pameću tekstovima umanjuje karakter skice ili pripreme za realizaciju, te im uvećava auru autonomnih autorskih djela, često izrazite umjetničke kvalitete budući da Gotovčevi tekstovi, mada minimalistički, posjeduju visoku dozu literarnosti. Većinom su kucani na pisaćoj mašini ili ispisivani, pa i iscrtavani rukom, dok se oba načina pisanja svako toliko isprepliću, tvoreći vibrantne grafičke cjeline, čija forma treperi jednako intenzivno kao sadržaj, bilo da je riječ o nerealiziranom filmu Totalni portret grada Zagreba, kratkom eseju Orgazam i smrt ili pak hepeningu Happ naš (1967.), izvedenom zajedno s Hrvojem Šercarom (1936.―2014.), Ivom Lukasom i anonimnom ženskom osobom, tajanstvenom 'manekenkom'. Implicitni nagon za (auto)destrukcijom koji potmulo buja u podtekstu tih zapisa kao da čitateljima izokola daje do znanja kako je katkad neizbježno srušiti staro da bi se rodilo novo, što nepogrešivo rezonira sa sadašnjim trenutkom grčeva jednog dotrajalog globalnog pokreta što hropčući pokušava naći novi, drugačiji smisao.
 
'Želio bih snimiti (fotografirati filmom) grad Zagreb na način kako pletilje pletu čipke, kako jazz-pijanista satima prebire po dirkama klavira, želio bi snimiti Zagreb na način kako kako pauk plete svoje mreže.'
 
A kako je Tom, izmaštavajući Totalni portret grada Zagreba, govorio o Šenoi, Matošu, Kovačiću, Dabcu, Majeru i Zagorki, ni on više ne živi u Zagrebu.
 
Kao oni, i on danas jest Zagreb."
 
iz teksta Bojana Krištofića




(D.H.F., 04.06.2020)