projekcija

Projekcija u počast Béli Tárru


vrijeme: 09.09.2020. 21 h
mjesto: Split; MKC, Dom mladih

Posebno uvodno događanje pred početak 25. Splitskog filmskog festivala posvećeno je karizmatičnom europskom autoru Béli Tárru. U srijedu, 9. rujna, u splitskom Domu mladih, MKC održat će se projekcija njegovog antologijskog djela 'Werckmeisterove harmonije' (Werckmeister harmóniák, 2000). Projekcija počinje u 21 sat, a ulaz je slobodan!

Werckmeisterove harmonije (c/b, 35 mm, 145 min)
 
Mještani jednog mađarskog provincijskog gradića iščekuju dolazak cirkusa čije su glavne atrakcije preparirano truplo “najvećeg kita na svijetu” i tajanstveni Princ koji navodno ima sposobnost privlačenja nasilnih sljedbenika. Po dolasku cirkusa, na glavnom trgu skupljaju se gomile ljudi kako bi vidjele atrakciju. Pritom polako narušavaju ravnotežu grada stvarajući osjećaj napetosti, nervoze, nasilja i naznaku apokalipse. Film je korežirala Ágnes Hranitzky.
 
Béla Tárr

(r. 1955) mađarski scenarist i redatelj, već kao šesnaestogodišnjak počeo je snimati amaterske filmove. Njegov rad privukao je pažnju studija Bele Balazsa koji mu je pomogao financirati njegov dugometražni igranofilmski debut Obiteljsko gnijezdo (Családi tüzfészek, 1979.). Film je kritika uspoređivala s filmovima Johna Cassavettesa, a uz njegova slijedeća dva djela, Autsajder (Szabadgyalog, 1981.) i Panelkapcsolat (1982.), čini prvo razdoblje njegova stvaralaštva obilježeno socijalnim temama i dokumentarističkim cinema-verite stilom. Televizijska adaptacija Shakespeareova Macbetha (1982.), snimljena u samo dva kadra (prvi u trajanju od 5, a drugi od 67 minuta) najavila drugu fazu njegova stvaralaštva. Sredinom osamdesetih započeo je suradnju s piscem Lászlóm Krasznahorkaijem prema čijim je predlošcima režirao Prokletstvo (Kárhozat, 1988.), Sotonski tango (Sátántangó, 1994.) i Werckmeisterove harmonije (Werckmeister harmóniák, 2000.). Prokletstvo je označilo početak vizualnoga stila po kojem je danas najpoznatiji (karakteriziranog crno bijelom slikom i dugim, usporenim kadrovima), a čiji je vrhunac ostvaren u sedmoipolsatnom Sotonskom tangu koji mu je konačno međunarodno priznanje, a ni Werckmeisterove harmonije nisu ništa manje cijenjene. Dobio je nagradu za izniman doprinos razvoju filmske umjetnosti na 11. Splitskom filmskom festivalu 2006. godine. Njegova posljednja dva filma su Čovjek iz Londona (A Londoni férfi, 2007.), prema noveli Georgesa Simenona i drama Torinski konj (A torinói ló, 2011.).

(R.P.B., 07.09.2020)