obavijest

Objavljen prvi hrvatski prijevod poezije ikone poststaljinske kulture V. Visockog


vrijeme: 18.09.2020.
mjesto: Zagreb; MUO

U izdanju Školske knjige objavljen je prvi hrvatski prijevod poezije ikone poststaljinske kulture Vladimira Visockog, 'Moj cilj – horizont', koji sadržava 51 pjesmu tog karizmatičnog ruskog pjesnika, pisca, kantautora i glumca, objavljenu u izvorniku i prijevodu Luka Paljetka. Predstavljanje će se održati u petak, 18. rujna, u 13 sati, u dvorištu Muzeja za umjetnost i obrt.

Vladimir Visocki (1938.-1980.) jedna je od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja, umjetnička pojava bez presedana koja u suvremenim anketama o najpoznatijim i najutjecajnijim Rusima zauzima drugo mjesto, odmah iza Jurija Gagarina, ističu iz Školske knjige. Ponajprije poznat kao pjesnik i kantautor, Visocki se umjetnošću bavio svestrano – glumio je u kazalištu i na filmu, te je za svoj rad dobivao široko, svenarodno priznanje i ljubav.
 
U središtu njegovog poetskog zanimanja bila je sovjetska svakidašnjica i običan čovjek sa svim svojim težnjama, idealima, nedostatcima i zabludama. Pjesnik je bez ustručavanja govorio o najintimnijim stvarima ne izbjegavajući ni izrazito teške, mnogoslojne i proturječne teme kao što je rat. Njegov je umjetnički cilj pritom bio izrazito čestit i domoljuban: nastojao je objelodaniti istinu, ali pritom ne stati na stranu neprijatelja, ne nanijeti štetu svojoj državi i svojemu narodu.
 
Pjesnik kojega suvremena ruska kritika svrstava uz bok Josifu Brodskom i uspoređuje s nacionalnim pjesničkim genijima Sergejem Jesenjinom i Nikolajem Rubcovom preko noći je postao miljenik svih slojeva ruskog naroda i ikona poststaljinske kulture. Službeno je priznanje, međutim, dobio tek posmrtno - za života, njegove pjesme gotovo nisu ni bile objavljivane: pjesme "prvog superstara" komunističkoga svijeta kojega po kantautorskoj važnosti neki uspoređuju s Bobom Dylanom, nisu postojale u tiskanu obliku, nego su se pamtile na njegovim nastupima, zapisivale u bilježnice te širile usmenom predajom.
 
Knjiga "Нерв" (Smjelost) objavljena je postumno (1981.) i obilježila je početak njegovog službenog priznanja. U Rusiji mu je od 1990. objavljeno nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze, otisnute su glazbene kolekcije njegovih pjesama, otvoren je muzej s njegovim imenom, podignuti su spomenici, dizajnirane poštanske marke s njegovim likom.
 
Svjetsku je slavu Visocki stekao i prije nacionalnog priznanja: njegovi su stihovi prevedeni na tridesetak jezika, a sada prvi put i na hrvatski.
 
U prestižnoj biblioteci Školske knjige 'Vrhovi svjetske književnosti' u dvojezičnom, rusko-hrvatskom izdanju objavljen je izbor iz poezije Vladimira Visockog "Moj cilj – horizont" u prijevodu akademika Luka Paljetka i pod uredničkom palicom Miroslave Vučić. Ruska pjesnikinja Natalija Vorobjova Hržić izabrala je 51 pjesmu iz golema opusa nastojeći ispuniti dva zahtjevna zadatka: pružiti hrvatskim čitateljima kvalitetan uvid u raznovrsnu pjesničku ostavštinu i obuhvatiti vrhunske domete nepresušna poetskog dara.
 
Pjesma "Horizont", po kojoj je izdanje dobilo ime, zrcali pjesnikov pogled na svijet i njegovo životno načelo: "Moj cilj je – horizont, a traka – rub zemlje te / ja prvi moram bit na horizontu, znajte!". "Taj unutarnji nagon da bude prvi i najbolji odredio je njegov životni tijek: i genijalnost njegove poezije, i vještinu interpretacije, i glumački talent, i način življenja, i način komunikacije s ljudima", smatra autor pogovora Ivan Golubničij.

Izvor: Hina, Školska knjiga


(R.P.B., 14.09.2020)