projekcija

Nadrealistički film Luisa Buñuela u 'Tuškancu'


vrijeme: 21.09.2020. - 30.09.2020.
mjesto: Zagreb; Kino Tuškanac

Kino Tuškanac  najavljuje veliku retrospektivu španjolskog redatelja Luisa Buñuela, koja će se pod nazivom 'Nadrealistički film Luisa Buñuela' održati od ponedjeljka, 21. rujna do srijede, 30. rujna, i u sklopu koje će biti prikazano 20 naslova nastalih u razdoblju 1929.-1977.

Program započinje u ponedjeljak, 21. rujna u 19h projekcijom filma Diskretni šarm buržoazije (1972), a uoči projekcije uvodnu riječ o autorovu stvaralaštvu održat će filmski redatelj Igor Bezinović. Retrospektiva je realizirana u suradnji s Veleposlanstvom Španjolske u Zagrebu te s Cineteca Nacional México, zahvaljujući kojoj će većinu meksičkih filmova hrvatska publika premijerno imati prilike vidjeti u restauriranom izdanju.
 
U nastavku retrospektive donosimo slavna avangardistička, „skandalozna“ djela Andaluzijski pas (1929) i Zlatno doba (1930), nastala u suradnji sa slikarom Salvadorom Dalijem, koja su svojim šokantnim prizorima izazivala burne reakcije i zabrane, a potom i ostvarenja iz autorove druge, meksičke faze, u kojima, prema prof. Anti Peterliću, Buñuel „u konvencionalne priče i žanrovske obrasce unosi elemente nadrealističke simbolike, kao i svojih nagnuća fantastici, crnom humoru i groteski te kritiku buržoaskoga mentaliteta (posebice licemjerja) i klerikalizma“. Izuzev remek-djela Zaboravljeni (1950; nagrada za režiju u Cannesu), u kojem apsorbira elemente neorealizma, posrijedi su djela Suzana (1951), On (1953), Grubijan (1953) i Zločinački život Archibalda de la Cruza (1955).
 
Publika će imati prilike vidjeti i filmove iz Buñuelove najpoznatije i najafirmiranije, treće (pretežito francuske) faze, u kojima uspješno surađuje s glumcem Fernandom Reyom, scenaristom Jeanom-Claudeom Carriereom i producentom Sergeom Silbermanom. Riječ je o remek-djelima Anđeo uništenja (1962; FIPRESCI u Cannesu, realiziran u Meksiku), Ljepotica dana (1967; Zlatni lav u Veneciji), Diskretni šarm buržoazije (1972; Oscar za najbolji film na stranom jeziku), Fantom slobode (1974) i Taj mračni predmet žudnje (1977), sve redom filmovima u kojima, prema prof. Anti Peterliću, „njegov zvučnofilmski model nadrealizma dobiva sve jasnije, ali i raznolike oblike, na osebujan se način priključujući modernističkim tendencijama“.
 
Bit će prikazani i filmovi koji se pojavljuju istodobno s tom trećom fazom, a koji težište stavljaju na kritiku političkih i socijalnih okolnosti, kao i lažnih moralnih normi. Posrijedi su Smrt u vrtu (1956), Nazarin (1960, posebna nagrada u Cannesu), remek-djelo Viridiana (1961; Zlatna palma u Cannesu), prvi Buñuelov film snimljen u Španjolskoj nakon gotovo tri desetljeća egzila i zabranjen za prikazivanje nakon što je Vatikan djelo proglasio „uvredom kršćanstvu“, Dnevnik jedne sobarice (1963), Tristana (1970), kao i neka kontemplativnija djela, srednjometražni Šimun iz pustinje (1965, specijalna nagrada žirija u Veneciji) i Mliječni put (1969), te antirasistički angažirana Djevojka (1960).
 
Isprva "egzemplarni nadrealist" i rušitelj konvencija (malo)građanske kulture, potom iznadprosječan redatelj žanrovskih filmova unutar komercijalnih zahtjeva meksičke kinematografije, da bi konačno nadrealistički simbolizam, sklonost fantastičnom, iracionalnom, oniričkom savršeno uklopio u cjelokupnu strukturu djela i prožeo s fabulom, Buñuel se bez dvojbe može smatrati jednim od najvećih filmaša svih vremena. Posrijedi je autor vrhunskog, originalnog i prepoznatljiva opusa i stila, snažan kritičar buržoazije i aristokracije, a napose besmislenosti i ispraznosti vjerskih dogmi, kao i čovjekove sputanosti njima, odnosno redatelj čiji su filmovi nedvosmisleno i eksplicitno "antidiktatorski, antifašistički i - zbog antidogmatičnosti - antiklerikalni".
 
Facebook event


(R.P.B., 18.09.2020)