Raskoš susedgradskoga krajolika nije se u potpunosti osjećala u doba rada podsusedske cementare. Sve je bilo zasuto cementnim česticama. I udaljenost od gradskoga središta doživljavala se kao nedostatak. Prevladavale su obiteljske kuće bez oblikovnih ambicija, koncipirane tek da zadovolje elementarne funkcijske potrebe. Unatoč mnoštvu detalja, bile su gotovo uniformirane. U ravničarskome dijelu četvrti između Bolničke ulice i željezničke pruge izrasle su, u skladu s pragmatičnim funkcionalizmom, a prije svega financijskim mogućnostima, velike višestambene zgrade okupljene u strukturu pod imenom Gajnice. Tu i tamo javile bi se i ekspresionističke geste u vidu stubišnih vertikala i „izrezbarenih“ lođa. Bila su to dva pola stambenoga zbrinjavanja.
Prestankom rada cementare i uspostavom linije gradske željeznice kraj postaje sve zanimljiviji za stanovanje. Bujno zelenilo i panoramske vizure na Žumberak, savsku nizinu i Zagreb privlače graditelje obiteljskih kuća i urbanih vila. U gradskoj se četvrti Susedgrad zorno mogu čitati promjene u prostoru koje donosi novonastali gospodarski i politički poredak.
Premda danas svaka kuća želi skrenuti pozornost na sebe, pretjerano ekspresionističko gestikuliranje u oblikovanju zapravo prikriva strukturne skromnosti. Prigradske zone danas se smatraju važnim područjima urbane revitalizacije, a suburbano je stanovanje najvažnija arhitektonska zadaća našega doba. U Zagrebu je ono prepušteno točkastim intervencijama bez smisla za zaokružene i akcentuirane kompozicije.
Toni Bešlić
Izložba ostaje otvorena do 25. rujna 2018., a možete ju razgledati radnim danom od 10,00 do 18,00 sati.
