Izložba Igora Rončevića u Jelsi nastavak je ciklusa njegovih Dulčićevih fragmenata, a rezultat je suradnje umjetnika i Muzeja općine Jelsa. Izložba će biti otvorena do 4. kolovoza 2017.!
vrijeme: 06.07.2017.
mjesto: Jelsa; Galerija Kravata, Muzej općine Jelsa
Veza Rončevića i otoka Hvara započela je istovremeno kada počinje samostalno izlagati. Tada je, zajedno s kiparima Kuzmom Kovačićem i Peruškom Bogdanićem, izlagao u hvarskoj galeriji Na bankete, svojevrsnoj kulturnoj novini i atrakciji svog vremena. Bilo je to 1976., iste godine kada diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Perića. Naredne godine ovog zadarskog umjetnika obilježene su plodonosnim i intenzivnim umjetničkim radom. Stipendiju francuske vlade koristi 1981./1982. u Parizu na Académie des Beaux-Arts, nakon čega u više navrata boravi na studijskim putovanjima u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Od 1995. godine bavi se pedagoškom djelatnošću na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je trenutno redovni profesor na slikarskom odsjeku i poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. Ostvario je sedamdesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi te brojne nagrade među kojima valja istaknuti Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2001.), Republičku nagradu za slikarstvo Vladimir Nazor (2004.) i odlikovanje ordenom Marka Marulića za osobit doprinos u kulturi (2005.). Godine 2006. tiskana je monografija Igor Rončević u izdanju Mete, a 2016. je izabran za člana suradnika HAZU-a.
Iz predgovora kataloga izložbe:
"Igor Rončević svojedobno je komentirao dva ishodišna remek-djela modernoga hrvatskoga slikarstva: Račićevu sliku Majka i dijete i Kraljevićeva Autoportreta s psom, a u ciklusu slika Dulčićevi fragmenti komentira svekoliku slikarsku ostavštinu Ive Dulčića i njezinu važnost za hrvatsko modernističko slikarstvo, a u konačnici preko Dulčića referira se i o likovnosti 20. stoljeća. Dulčić je, k tomu, Rončeviću u njegovim formativnim godinama bio važan slikar, a ustrajavamo li na formalnim sličnostima dvaju sjajnih rukopisa, pronaći ćemo ih u hedonizmu slikarske tvari i senzualnosti boje, raskošnoj slojevitosti, pastoznoj zasićenosti slika, gestualnoj vitalnosti, ali ponajviše u mediteranskom senzibilitetu, solarnosti i južnjačkom svjetlu. Poput Dulčića, i Rončević je slikar impulsa, bujne i sočne i nadasve personalizirane tvarnosti boje, slojevitosti pigmentalne građe, vehementne i pokrenute gestike, fluidne pikturalne materije…
Rončević oduvijek stvara u dosluhu s vremenom. Ovaj ciklus svjedoči da je u posthistorijskom, eklektičnom vremenu sve moguće, pa i eklektično kombiniranje povijesnih stilova, zaigrano i bizarno spajanje, miješanje žanrova, prisvajanje postupaka, sklonost spajanju i sjedinjavanju informacija, kombinatorika i montaža različitih, vremenski udaljenih povijesno-stilskih predložaka i informacija, nerijetko u radikalnim srazovima naizgled nespojivih stilskih fragmenata, pa i tehnoloških sastavnica, poetičkih postupaka i tehnika...
(...)
Rončević je iznimna osobnost hrvatskog slikarstva druge polovice 20. stoljeća i njegov punokrvni slikarski jezik čudesne polifoničnosti spada u ono najljepše i najvrednije što imamo u likovnoj umjetnosti."
autor, Ivica Župan
