Izložba 'Hibridi' u Galeriji Šira

Iz predgovora izložbe:
 
„Prva tema slikarstva bila je životinja.“ piše John Berger u eseju Zašto gledati životinje? iz 1977., te nastavlja „Vjerojatno je prva boja bila životinjska krv. Ako idemo dublje u prošlost, nije nerazborito pretpostaviti da je prva metafora bila životinjska.“ Odnos čovjeka i životinja odnos je koji je rastao i mijenjao se tijekom vremena, a odnos je to kojemu u korijenu leži različitost u kojoj čovjek otkriva što ga to zaista čini čovjekom. Stoga životinje predstavljaju metafore, sustav simbola koje nose arhetipska značenja. Nikola Visković u svom prilogu kulturnoj animalistici Životinja i čovjek (1996.) ističe kako su jezik, podsvijest, običaji, ali uopće područje imaginacije preplavljeni slikama životinja. One govore za čovjeka i govore čovjeku koji se promatra u tom ogledalu, pa stoga gotovo da i ne postoji animalna slika koja nešto ne govori o čovjeku. Životinjsko se otkriva u ljudskom, a ljudsko se otkriva u životinjskom.

Tara Beata Racz u svom se slikarskom ciklusu Hibridi ne bavi ilustracijom životinja. Kao i u prošlom ciklusu Transanimalia, slikarica predodžbe o životinjama vizualizira kroz izrazito intuitivan slikarski postupak vođen metodama gestalt psihoterapije. Arhetipski motivi životinja koji izviru iz njenih radova produkt su metamorfoze, mijene koja nastaje kada autorica apstraktnu sliku transformira u figurativan rad. Naime, Tara Beata Racz umjetnički proces provodi gestualno, akcijski, stavljajući platno na pod svog ateljea. Ona tijelom ulazi u sliku te koristeći različite slikarske tehnike i materijale poput akrila i ulja intuitivnim djelovanjem stvara apstraktnu kompoziciju. Kako Rudolf Arnheim naglašava u eseju Dvosjekli razum: Intuicija i intelekt iz 1985., intuiciju je ipak znatno teže razumjeti jer je uglavnom poznajemo u njenim ostvarenjima. Njen način djelovanja izmiče svijesti. Ona je dar niotkuda i stoga se ponekad pripisuje nadljudskim nadahnućima. Tako nadahnuta vlastitom intuicijom, Tara Beata Racz stvara slojeve, ponekad pastozne, a ponekad lazurne, iz kojih naposljetku izranjaju životinjski hibridi. Valja naglasiti da je autorica magistra slikarstva i psihologije, praktičarka art terapije, poglavito gestalt psihoterapije čijim postulatima dolazi do formiranja njenog začudnog bestijarija. U eseju Proces formacije i destrukcije gestalta kroz izradu kolaža iz 2021. ona sama opisuje modus operandi svog psihoterapijskog djelovanja, ali istovremeno pripovijeda i o vlastitom slikarskom postupku: „U terminima gestalt psihoterapije, kad govorimo o figuri, zapravo mislimo na ono što je u trenutnom fokusu interesa osobe i što je važno i značajno u sadašnjem trenutku. Figura se formira u trenutku kad se u našoj svijesti pojavi određena potreba i mi usmjerimo pažnju prema njoj. (…)”
 
Maja Flajsig