Preskočite na glavni sadržaj

Ksenija Turčić: 'Iconophilia'

U organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku u četvrtak, 13. rujna, u 19 sati, bit će otvorena izložba radova Ksenije Turčić pod nazivom 'Iconophilia', koja je u sklopu 25. Slavonskog biennale-a (2016.) nagrađena samostalnom izložbom. Izložba se sastoji od prostorne instalacije i videoradom pod zajedničkim naslovom Iconophilia u cijelom prizemlju muzeja. Kustosica izložbe je Valentina Radoš.
vrijeme: 13.09.2018. 18:00
mjesto: Knjižnica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
url: http://www.mlu.hr/

U najnovijem djelu, naslovljenom Iconophilia, Ksenija Turčić nastavlja značenjski i medijski trag rada Joie de vivre, izloženog i nagrađenog na 25. slavonskom biennalu upravo u ovom istom prostoru, u Muzeju likovnih umjetnosti. Za bijenalski je rad autorica koristila stare crno-bijele obiteljske fotografije, pronađene odbačene kao smeće, i njima manipulirala tako da je lica fotografiranih osoba prekrila gustom bijelom bojom. Tako skrivajući identitete ljudi otkriva nam masovnu anonimnost u obrtajima ljudske povijesti zaborava. Taj „ikonoklastični“ potez umjetnice, brisanje subjekta i njegovo uranjanje u pejzaž bezličnih duhova apstrakcije i spljoštenog prostora fotomontaže, napada nas asocijacijama na duhove „bivših stanovnika“. Iconophilia nastavlja proces brisanja čovjekove individualnosti, prepoznatljive identifikacijske crte razlijevaju se kao u Rorschachovom testu mrlja. Umjetnički rad ulazi u naš mentalni prostor kroz vizualnu suptilnost i u vremenu kada je odraz ljudskog lika i lica sveprisutno pravo. Nameće se pitanje što ostaje nakon što se prepoznatljivost pretvori u anonimnost? Što to znači ostaviti trag vlastite egzistencije u 21. stoljeću, kada doista živimo sve naslijeđene moderne i usvojene modernizirajuće vizualne kodove i radikalnosti kulture leća? Kada svoj (tuđi?) odraz vidimo na svakoj sjajnoj površini, na svakom ekranu i na svakoj virtualnoj mreži – kako znamo prepoznati vlastiti individualni otisak postojanja? „Iconophilia“ znači ljubav prema slici, ikoni, prikazu, odrazu… U vremenu kada je vizualni podražaj uvjerljivo preuzeo vodstvo nad svim čulima i kada živimo okruženi slikovnim impulsima, što znači ambivalencija vizualnog otiska na uporabnom predmetu kao što je rabljeni sag, pronađen i kupljen na sajmu second hand robe? Ostavljamo li mi, osim fizioloških tragova kože, dlaka i mirisa, i simboličan i duhovan trag na predmetima koje rabimo živeći svoj svakodnevni život? Pretvara li se naš genetski zapis u mjerljive tragove uklopljene u DNK neživih predmeta? Reprodukcijski put stvaranja slike izravnim dodirom i otiskom tijela kao izvorne i jedinstvene matrice sveden je na minimalnu moguću dionicu koja je gotovo primitivna u doba visokotehnološkog življenja. Ona je poput reprezentacija na zidovima paleolitskih dvorana. Iz predgovora kataloga
 
 
Ksenija Turčić diplomirala je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala 1987. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera i počinje s umjetničkom izlagačkom djelatnošću. Već na prvim izložbenim istupima postao je razvidan umjetničin interes za osobitostislikarstva, što je postigla rastvaranjem slikane površine, traganjem unutar slojeva slike, zanimanjem za slojeve pogleda koje je moguće prikazati na slici, ulaženjem u prostor slike koju je gradila karakterističnom geometrijskom redukcijom, kao jednim od obilježja njezine generacije. Proces gradnje i razgradnje slike zaokuplja ju dulje vrijeme. Ksenija Turčić posvetila se prenošenju dijelova slike (kompozicije, odnosa među dijelovima, perspektivom, fenomenima poput entazisa, konstrukcijom prostora) u prostor, nastojeći osvijestiti sve ono što je specifično za medij koji je diplomirala, kojim se tijekom svoga umjetničkog razvoja intenzivno bavila, i elemente kojega je razradila uz pomoć drugih, "pomoćnih" medija. Profilirala se u jednu od najznačajnijih autorica svoje generacije, čije djelovanje objedinjuje rana istraživanja integracije slikarskih postupaka unutar ambijenta, te kasniju razradnju narativnih struktura iskazanih pokretnim slikama.

Dobitnica je nekoliko nagrada: Grand Prix-a 20. salona mladih u Zagrebu (1988.), Nagrade Međunarodnog natječaja Artists Against Hostility to Foreigners u Grazu, Austrija (1993.), Nagrade Umjetničkog festivala u Mainzu u Njemačkoj (1999.); Velike nagrade 5. zagorskog salona u Krapini (2000.), te Godišnje Vjesnikove nagrade za likovnu umjetnost "Josip Račić" (2001.). Samostalna izložba u MLU u sklopu je nagrade na 25. Slavonskom biennaleu.