izložba

Izložba fotografija Stanka Gilića u Rijeci


vrijeme: 12.2.2019. - 26.2.2019.
mjesto: Galeriji Principij, Pod voltun 4, Rijeka

Izložba fotografija riječkog alpinista Stanislava (Stanka) Gilića otvara se u utorak, 12. veljače 2019. u 19 sati, u riječkoj Galeriji Principij. Izložba je dio izlagačkog programa Galerije Principij, a organizator je Fotoklub Rijeka u suorganizaciji s Riječkim alpinističkim klubom.

Čovjek planina
 
Dvije strasti odredile su Stankov[1] život - fotografija i planina. Može se reći i planina, i fotografija, i jedno i drugo istovremeno se odvijalo i živjelo u Stankovoj realnosti i bilo je sveprisutno; fotografija po naravi tehnologije, a planine po geografskoj datosti. Sjedinjenje fotografije i planine u njegovu životu nije ništa neobično jer povijest potvrđuje da su prvi pejzažni fotografi bili planinari ili, pak, prvi su planinari bili istovremeno i prvi pejzažni fotografi.
Odlazak u planinu podrazumijeva i psihološku i fizičku pripremu, pripremu duha i tijela, ali i ozbiljno poznavanje i povjerenje u svu tu silnu opreme za penjanje. Uz ovu alpinističku opremu obavezan dio Stankova inventara bio je i fotografski aparat. Niti na jednom putovanju ili alpinističkoj aktivnosti nije izostao ovaj dragocjeni mu dodatak. Dakle, njegov alpinistički život podsjeća me na braću Seljan jer je i kod njih obavezni dio prtljage koju su nosili na svoje ekspedicije također bio i fotoaparat.
Nema ništa neobično u ovoj Stankovoj fotografskoj i alpinističkoj aktivnosti. On je bio i izvrstan alpinist i fotografski autor, a ova izložba svjedoči o njegovu vrlo visokom razumijevanju medija fotografije.
Sve fotografije nastale su u analogno doba i snimljene su na crno-bijelom filmu. Za ovu prigodu filmovi su skenirani i s njih su urađene fotografije s punog formata negativa, a to je inače praksa kada autor nije u mogućnosti kontrolirati izradu pozitiva.
Iako su negativi digitalizirani, iz njihove obrade vidimo da je Stanko i u tom fotografsko-tehničkom dijelu  bio izvrstan i dobar poznavatelj fotografskoga zanata. Pravilno su eksponirani i kasnije laboratorijski obrađeni, tako da su sada s njih, bez problema, napravljeni vrlo kvalitetni „printevi“.
Kada pogledamo fotografije ovako zbirno, nesumnjiv dojam je Stankov vrlo visok estetski osjećaja za prepoznavanje motiva i kompoziciju kadra. Način kadriranja i odabira motiva svjedoči da on nije slučajni gost planina, već izuzetni poznavatelj tog ambijenta u svoj njegovoj kompleksnosti. Baš zbog izvrsnog poznavanja ćudi planine odnosio se spram nje sa strahopoštovanjem. I nas ovim kolopletom planinskih motiva vrlo suptilno uvodi u prostore uživanja, a i istovremeno upozorava na nenadane ćudi ovih zagonetnih i monumentalnih planina. Planinari i alpinisti će svakako drugačije čitati ove slike i uživati u njima, za razliku od nas koji smo samo katkad rekreativno na planini i tu istu planinu više živimo kroz sliku nego u njenoj stvarnoj datosti.
Bio je stručan, ustrajan i dosljedan u svom radu ma na kojem stvaralačkom području bio. Ovom serijom fotografija vrlo nas precizno vodi po planinama i svaki je detalj slike i svaki kadar Stankova „živa riječ“ koja nas upućuje  na to što u planini treba gledati i kako gledati. Fotografije su mu platforma za lakše razumijevanje planina, a i za beskrajno uživanje tih, za mnoge, nedostižnih ljepota i ambijenata.
Fotografija kao strast, kao područje djelovanja, logički je proizašla iz svih drugih njegovih aktivnosti; fotografija kao svjedok i potvrda napisanih stručnih članaka; fotografija kao umjetnička praksa visokoga estetskog standarda koju je s lakoćom radio. Fotografija, obavijena mističnošću snimljenih planina, sada jasno svjedoči i dokumentira Stankova hodočašćenja, a nam su na dar i uživanje.
Ako je planina pojam za nešto veliko,  onda s pravom možemo reći da je Stanko Gilić velik kao planina. On je Čovjek Planina.
Stanko je bio dugogodišnji i počasni član Riječkoga alpinističkog kluba koji je baš njemu u čast i pokrenuo inicijativu za priređivanjem ove izložbe. Hvala im na tome!

– Borislav Božić, prof., kustos izložbe



Izložba ostaje otvorena do 26. veljače, a može se razgledati radnim danom 10.00 – 13.00 i 17.00 – 20.00 sati te subotom 10.00 – 13.00 sati.


[1] Naime, pravo ime mu je Stanislav, ali za prijatelje je bio Stanko, a i ja sam ga pod tim imenom upoznao i tako ću ga i u ovom tekstu oslovljavati.