obavijest

Fond NSK u Zagrebu obogaćen ostavštinom Radovana Ivšića


vrijeme: 18.3.2019.

Fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obogaćen je ostavštinom Radovana Ivšića (Zagreb 1921. - Pariz 2009.) hrvatskog pjesnika, pisca, dramatika, esejista, prevoditelja i nadrealista, jednog od mnogobrojnih Hrvata koji je živio izvan domovine i stekao svjetsku slavu, izvijestili su u ponedjeljak iz NSK-a.

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici donirano je 1062 knjige raznih autora (većinom s njihovom posvetom), grafičkih mapa, plakata, fotografija, velikog broja rukopisa, časopisa, izložbenih kataloga, novinskih članaka, a fond je obogaćen i donacijom osobnih stvari Radovana Ivšića, navodi se u priopćenju NSK-a.

 

„U uvjerenju da je Radovanovo stvaralaštvo pripadalo i hrvatskoj kulturi, smatrala sam važnim da se s ovom donacijom dio njegovog života može vratiti u Zagreb“ istaknula je Ivšićeva životna suputnica i pjesnikinja Annie Le Brun prigodom ove značajne donacije. koja je u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu iz Pariza dopremljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Misija je Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao središnje i jedne od najstarijih hrvatskih kulturnih ustanova da prikuplja, čuva, daje na korištenje i promovira hrvatsku kulturnu i znanstvenu baštinu. Ostavštine znamenitih Hrvata predstavljaju osobito značajan dio pribavljanja fonda Knjižnice, kažu iz HNS-a.

 

Donacija Radovana Ivšića bit će pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, gdje će se detaljno popisati i digitalizirati.

 

Uz već njegova postojeća djela koja se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, zainteresirana javnost imat će uvid u Ivšićevu ostavštinu te će se moći upoznati sa životom i radom ovog značajnog umjetnika i intelektualca.

 

Hrvatski književnik Radovan Ivšić, rođen je 1921. u Zagrebu gdje je 1953. godine na Filozofskom fakultetu diplomirao francuski i talijanski jezik. Od 1954. živio je u Parizu, gdje je na poziv A. Bretona i B. Péreta sudjelovao u manifestacijama nadrealističkoga pokreta. Kao leksikograf radio za izdavačku kuću Larousse te bio jedan od suurednika nadrealističkih edicija Édition Maintenant.

 

Najizrazitiji je predstavnik nadrealizma u hrvatskoj književnosti. Javio se aforističkim stihovima Trideset i šest njezinih čuda (1940.), a poemu Narcis, koja je tiskana i zaplijenjena 1942. i zbirku Tanke iz 1954. odlikuju interes za istraživanje podsvjesnoga, radikalan modernitet i avangardnost, poetski redukcionizam, nepojmovnost govorenja i jezično-ritmičko izražavanje, što su trajna obilježja njegova stvaralaštva, navodi Hrvatska enciklopedija.

 

Nesnošljivost prema tradicionalnomu kazališnom govoru i književnosti ideologijskoga diskursa, istraživanje magije kolektivnoga djelovanja i moralne funkcije umjetnosti, unošenje ludizma, infantilizacije i apsurda, u temeljima su njegovih dramskih djela Daha (1940.-41.), Vane (1944.), Kapetan Oliver (1944.), Akvarij (1956.) i Aiaxaia ili Moći reći (1982.), izvođenih tek potkraj 1970-ih i u 1980-ima, koja su prihvaćena kao prethodnica postmoderne.

 

Vrhuncem Ivšićeva književnog stvaralaštva smatra se groteskna farsa na temu vlasti, 'Kralj Gordogan', napisan 1943., objavljen u Francuskoj 1968., u Hrvatskoj 1975., nastao na izvorima Jarryjeva 'Kralja Ubua' te narodne bajke i usmene predaje, s mnoštvom povijesnih, književnih i kulturoloških aluzija te s neobičnim zvukovnim modelima i onomatopejama kojima je ostvario sukladnost radnje i zvukovnoga znaka.

 

Na francuskome su mu objavljena djela Airia (1960.), Mavena (1960), Bunar u kuli (Le Puits dans la tour, 1967., hrvatski prijevod 1981.), Toyen (1974.), Okolo ili unutra (Autour ou dedans, 1974.), Kad nema vjetra, pauci… (Quand il n’y a pas de vent, les araignées…, 1989.) i dr.

 

Također je pisao monografije, likovne kritike i eseje (U nepovrat, 1990.; proširena inačica U nepovrat, opet, 2002.). Prevodio je djela J. Anouilha, P. de Marivauxa, Molièrea, A. P. Čehova i dr. (Hina)